U sudskoj i osiguravateljskoj praksi često se pojavljuje pitanje pravne prirode rente dosuđene zbog trajnog invaliditeta nastalog štetnim događajem.
Posebne dileme izazivaju pitanja zastare potraživanja, poređenja rente s alimentacijom, kao i mogućnosti izmjene već dosuđene rente usljed promijenjenih okolnosti.
Ovaj članak daje pregled važećih pravnih rješenja prema Zakonu o obligacionim odnosima (ZOO).
Renta dosuđena zbog trajnog invaliditeta predstavlja oblik naknade štete, a ne porodičnopravno izdržavanje.
Iako se u praksi često naziva „renta za izdržavanje“, ona po svom pravnom karakteru proizlazi iz odgovornosti za štetu, a ne iz odnosa izdržavanja u smislu porodičnog prava pa se na pitanja koja se odnose na utvrđiavanja prava na rentu i izmjene utvđenog prava imaju primjeniti odredbe azakona o obligacionim odnosima.
Zakonski osnov za dosuđivanje rente nalazi se u članu 196. ZOO, prema kojim odredbama „kad se zbog smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja šteta sastoji u izgubljenoj zaradi, povećanim potrebama ili izgubljenom izdržavanju, sud će, na zahtjev oštećenog, dosuditi naknadu u obliku rente, određene mjesečno ili u drugim razmacima, a može je dosuditi i doživotno ili za određeno vrijeme“.
Važno je razlikovati alimentaciju (izdržavanje) kao porodičnopravnu obavezu, koja ima poseban režim zaštite i koje pravo u pravilu ne zastarijeva od rentu zbog pretprljene štete kao obligacionopravnog potraživanje, koje podliježe pravilima i rokovima zastare.
Renta zbog štete se ne može izjednačiti s alimentacijom, bez obzira na njen egzistencijalni značaj za oštećeno lice.
Renta zbog trajnog invaliditeta po svojoj prirodi ima karakter periodičnog isplaćivanja te se za navedeno potraživanje imaprimjeniti rok zastare od trii godine. Svaki dospjeli mjesečni obrok rente zastarijeva pojedinačno i rok zastare se računa od dana dospijeća svakog pojedinog obroka.
Ako je renta utvrđena pravosnažnom sudskom presudom ili sudskom nagodbom, tada pravo na prinudno izvršenje potraživanja zastarijeva u roku od 10 godina, ali to ne mijenja pravilo da se periodični obroci posmatraju pojedinačno.
Ukoliko od utvrđenog prava na isplatu rente dođe do bitno promjenjenih okolnosti izmjena dosuđene rente je moguća.
Pitanje izmjene već dosuđene rente uređeno je članom 197. ZOO. prema kojim odredbama sud na zahtjev zainteresirane strane sud može povisiti, sniziti ili ukinuti rentu.
Izmjenu dosuđene rente može tražiti ili oštećeni ili obveznik štetnik.
Postupak izmjene dosuđene rente se pokreće tužbom pred nadležnoim sudom. U sudskom postupku tužitelj je dužan dokazati činjenice da je od donođenja odluke do donošenja nove odluke došđko do bitno promjenjenih okolnosti koji opravdavaju povećanje, snižavanje ili ukidanje rente.
Do povećanja dosuđene rente može da dođe ukoliko štetnik dokaže da je došlo do povećanje troškova liječenja, rehabilitacije ili njege, pogoršanje zdravstvenog stanja koji su uzrokovani štetnim događajem ili ukoliko je došlo do porasta životnih troškova koji utiče na egzistencijalne potrebe oštećenog.
Prema dosadašnjoj sudskoj praksi povećanje rente se u pravilu dosuđuje od dana podnošenja tužbe za izmjenu rente mada je moguće potraživanjem obuhvatitri i periodično potraživanje za tri godine unazad s tim da se promjenjene okolnosti moraju jasno dokazati i za taj period.
Zaključak
Renta zbog trajnog invaliditeta predstavlja važan instrument zaštite oštećenog lica, ali njena pravna priroda ostaje u okvirima obligacionog prava. Ona podliježe pravilima zastare, razlikuje se od alimentacije i može se mijenjati isključivo u slučaju bitno promijenjenih okolnosti, uz sudsku kontrolu.
