Privremeno oduzimanje predmeta predstavlja jednu od procesnih mjera koju organi krivičnog gonjenja provode radi osiguranja dokaza i nesmetanog vođenja krivičnog postupka. Međutim, iako zakon dopušta ograničenje prava vlasništva u interesu krivičnog postupka, takvo ograničenje mora biti zakonito, nužno i proporcionalno cilju koji se želi postići. Poseban problem nastaje kada se vozilo oduzme na duži vremenski period, kada krivični postupak nikada ne bude pokrenut ili okončan, a predmet bude vraćen vlasniku tek nakon više godina, pri čemu je dodatno oštećen zbog neadekvatnog čuvanja.
Takva situacija otvara pitanje odgovornosti države za naknadu materijalne štete, izgubljene dobiti i drugih posljedica koje je vlasnik pretrpio usljed nezakonitog ili nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na mirno uživanje imovine.
Odredbe Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine predviđaju mogućnost privremenog oduzimanja predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku ili koji su povezani sa izvršenjem krivičnog djela.
Član 65. ZKP-a BiH uređuje privremeno oduzimanje predmeta. Svrha ove mjere nije trajno lišavanje vlasnika njegove imovine, već osiguranje interesa krivičnog postupka. Zbog toga svako oduzimanje mora imati jasan zakonski osnov, biti vremenski opravdano i trajati samo onoliko koliko je nužno za potrebe postupka.
Ako nakon oduzimanja predmeta ne dođe do pokretanja ili vođenja krivičnog postupka, postavlja se pitanje da li je daljnje zadržavanje predmeta uopće bilo opravdano. Državni organi ne mogu neograničeno dugo držati imovinu građana pod izgovorom mogućeg vođenja postupka koji nikada nije pokrenut.
Pored toga, član 70. ZKP-a BiH propisuje obavezu nadležnih organa da privremeno oduzete predmete čuvaju s pažnjom dobrog domaćina te da poduzmu potrebne mjere kako bi se spriječilo njihovo propadanje, uništenje ili oštećenje. Ova obaveza nije samo formalne prirode, već predstavlja zakonsku dužnost čije kršenje može predstavljati osnov za odgovornost države.
Pravo vlasništva uživa zaštitu i prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odredba garantuje svakom fizičkom i pravnom licu pravo na mirno uživanje svoje imovine. Država može ograničiti to pravo samo kada za to postoji zakonit cilj u javnom interesu i kada postoji pravična ravnoteža između interesa zajednice i zaštite prava pojedinca.
Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi potencira da čak i kada je prvobitno miješanje države u pravo vlasništva zakonito, ono može postati nesrazmjerno ukoliko traje pretjerano dugo ili ukoliko vlasnik snosi prekomjeran i individualan teret.
U slučaju privremenog oduzimanja taksi vozila tokom pet godina, bez pokretanja krivičnog postupka, teško je govoriti o postojanju pravične ravnoteže. Vlasnik je tokom cijelog perioda bio lišen mogućnosti korištenja svog osnovnog sredstva za rad, ostvarivanja prihoda i raspolaganja vlastitom imovinom zbog čega mu opravdano pripada pravo na na naknadu štete u visini izgubljene dobiti koju bi ostvariovao da je mogao obavljati djelatnost.
Prilikom ocjene nastale štete potrebno je imati u vidu da taksi vozilo nije obična stvar u vlasništvu građanina, već osnovno sredstvo rada kojim se ostvaruje egzistencija vlasnika.
Oduzimanjem takvog vozila vlasnik nije samo privremeno lišen posjeda nad imovinom, već mu je onemogućeno obavljanje registrovane djelatnosti i ostvarivanje prihoda. Zbog toga se šteta ne ogleda samo u fizičkom propadanju vozila, nego i u izgubljenoj dobiti koju bi vlasnik ostvario redovnim obavljanjem taksi djelatnosti.
Dodatnu osnovu za odgovornost predstavlja činjenica ako je vozilo vraćeno u oštećenom stanju.Pravni osnov za naknadu ove vrste materijalne štete je član 70. ZKP-a BiH.
Kada državni organi postupaju u okviru svojih zakonskih ovlaštenja, eventualna šteta nastala njihovim radom ili propustima tereti državu kao pravno lice.
U situaciji kada je državna agencija oduzela vozilo radi navodnih potreba krivičnog postupka, a postupak nikada nije pokrenut, dok je vozilo zadržano pet godina i vraćeno oštećeno, postoji jasna veza između postupanja državnih organa i nastale štete.
Činjenica da prvobitna odluka o oduzimanju nije bila nezakonita sama po sebi ne isključuje odgovornost države. Tokom vremena mjera oduzimanja mora ostati opravdana i proporcionalna. Produženo zadržavanje vozila bez procesnog razvoja predmeta, uz istovremeno oštećenje vozila, predstavlja prekomjerno zadiranje u pravo vlasništva i osnov za naknadu štete.
Navedeno je potvršeno sudskom odlukom u predmetu broj S1 3 p 046879 23 P Suda BiH.
