Zakon o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine omogućava rukovodiocu organa državne službe da, pod određenim uslovima, izvrši interni premještaj državnog službenika. Međutim, ovlaštenje za premještaj nije neograničeno niti predstavlja pravo rukovodioca da proizvoljno raspoređuje državne službenike prema ličnim ili političkim preferencijama. Svaka odluka o internom premještaju mora biti zasnovana na zakonu, stvarnim potrebama službe i jasno utvrđenom javnom interesu.
Posebno osjetljivo pravno pitanje nastaje kada se rukovodeći državni službenik premješta na niže radno mjesto državnog službenika uz obrazloženje „potreba službe“, dok se istovremeno ili neposredno nakon toga na njegovo rukovodeće radno mjesto postavlja drugi državni službenik sa niže pozicije. U takvim slučajevima postavlja se pitanje da li zaista postoje potrebe službe ili je riječ o zloupotrebi ovlaštenja s ciljem uklanjanja nepodobnog rukovodioca i postavljanja politički ili lično podobne osobe.
Kada se rukovodeći državni službenik premješta na niže radno mjesto zbog „potreba službe“, nije dovoljno da se u obrazloženju rješenja samo paušalno navede da takve potrebe postoje. Organ je dužan objasniti: koje konkretne potrebe službe zahtijevaju premještaj, zbog čega te potrebe nije moguće zadovoljiti na drugi način, zašto je upravo premještaj konkretnog rukovodećeg državnog službenika nužan za ostvarenje ciljeva organa te kakva je veza između utvrđenih potreba službe i donesenog rješenja.
Bez ovakvog obrazloženja, odluka rukovodioca je proizvoljna.
Posebno je sporna situacija kada se rukovodeći državni službenik premjesti na niže radno mjesto, a istog dana ili neposredno nakon toga na njegovo rukovodeće mjesto bude interno premješten drugi državni službenik sa niže pozicije.U takvom slučaju ne postoji nikakvo opravdanje da za interni premještaj postoje stvarne potrebe službe. Naprotiv, sama činjenica da je rukovodeće mjesto odmah popunjeno ukazuje da potreba za obavljanjem tih poslova i dalje postoji. Ovakvo postupanje predstavlja ozbiljan indikator da je institut internog premještaja iskorišten za svrhu za koju nije predviđen zakonom.
Temeljni cilj Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine jeste osiguravanje profesionalne, politički neutralne i stručne državne službe.Rukovodioci organa raspolažu određenim diskrecionim ovlaštenjima, ali ta ovlaštenja ne smiju koristiti radi ostvarivanja političkih, ličnih ili drugih nedopuštenih ciljeva. Kada se rukovodeći državni službenik premješta na niže radno mjesto bez stvarnog opravdanja, dok se na njegovo mjesto postavlja druga osoba koja uživa povjerenje rukovodioca ili političkih struktura, tada se diskreciono ovlaštenje pretvara u sredstvo zaobilaženja zakona.Takva praksa dovodi do: narušavanja principa stručnosti i profesionalnosti, ugrožavanja političke neutralnosti državne službe, stvaranja nesigurnosti među državnim službenicima, obesmišljavanja sistema napredovanja zasnovanog na stručnim kvalifikacijama te gubitka povjerenja javnosti u zakonitost rada organa uprave.
Institut internog premještaja ne smije služiti kao prikriveni mehanizam smjene rukovodećih državnih službenika bez provođenja zakonom propisanih procedura
Državni službenik koji smatra da je nezakonito premješten na niže radno mjesto ima pravo koristiti sva zakonom propisana pravna sredstva. Nakon što drugostepeni organ odbije žalbu i potvrdi prvostepeno rješenje, državni službenik stiče pravo na pokretanje parničnog postupka pred nadležnim sudom ukojem postupku može tražiti poništenje nezakonitog rješenja o internom premještaju. Sud nije vezan formalnim navođenjem „potreba službe“ u rješenju, nego ispituje da li su te potrebe zaista postojale i da li su bile dovoljno obrazložene.
Nezakonit interni premještaj često proizvodi i direktne materijalne posljedice za državnog službenika.Premještajem sa rukovodeće na nižu poziciju službenik gubi pravo na veći koeficijent za obračun plaće, posebne dodatke i druga primanja vezana za rukovodeće radno mjesto. U slučaju poništenja nezakonitog rješenja, službenik ima osnov da zahtijeva naknadu štete koja se ogleda u razlici između plaće koju je primao nakon premještaja i plaće koju bi ostvarivao da je ostao na rukovodećem radnom mjestu. Naknada štete ima za cilj uspostavljanje stanja koje bi postojalo da nezakonita odluka nije ni donesena. Zbog toga se pravo na isplatu razlike plaće javlja kao prirodna posljedica utvrđene nezakonitosti premještaja.
Naprijed navedeno potvrđuje i sudska praksa u presudi Općinskog suda u Sarajev broj 650 Rs 1108142 24 Rs.
