Ugovor o poklonu predstavlja dobročin ugovor kojim jedna ugovorna strana – poklonodavac, bez naknade prenosi određenu imovinsku korist na drugu stranu – poklonoprimca. Iako se kod ugovora o poklonu posebno izražava princip dobročinstva, na ovaj pravni odnos primjenjuju se i opća načela obligacionog prava, uključujući načelo savjesnosti i poštenja iz člana 12. Zakona o obligacionim odnosima.
Prema općim pravilima građanskog prava, poklon je, po pravilu, neopoziv. Međutim, pravo poznaje izuzetke od ovog pravila, pa se pod određenim zakonom i sudskom praksom priznatim uslovima može zahtijevati raskid, odnosno opoziv poklona.
Jedan od razloga za opoziv poklona jeste osiromašenje poklonodavca. Ono postoji kada poklonodavac nakon učinjenog poklona toliko osiromaši da nema dovoljno sredstava za vlastito izdržavanje, pod pretpostavkama koje propisuje mjerodavno pravo.
Drugi značajan razlog jeste gruba neblagodarnost poklonoprimca. Nezahvalnost sama po sebi nije dovoljna. Mora se raditi o ponašanju koje po svojoj težini predstavlja ozbiljno kršenje moralnih i pravnih obaveza poklonoprimca prema poklonodavcu.
Posebno je značajno pitanje odnosa poklonoprimca prema poklonodavcu kada je riječ o članovima uže porodice. Tako se u sudskoj praksi ponašanje poklonoprimca koji, nakon što je od poklonodavca primio imovinu na poklon, odbija pružiti nužnu pomoć i brigu bolesnom i nemoćnom poklonodavcu može cijeniti kao gruba neblagodarnost, naročito kada poklonodavac zbog svog zdravstvenog i materijalnog stanja zavisi od pomoći drugih.
Upravo je ovo pitanje razmatrano u presudi Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 119644 25, kojom je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, ugovor o poklonu raskinut zbog ponašanja poklonoprimca prema poklonodavcu. Sud je cijenio činjenicu da poklonoprimac, kao dijete poklonodavca, nije pružao potrebnu brigu i pomoć bolesnom i životno ugroženom poklonodavcu, što je u konkretnim okolnostima ocijenjeno kao ponašanje koje predstavlja grubu neblagodarnost.
Ova odluka potvrđuje značaj procjene svih konkretnih okolnosti slučaja. Kod zahtjeva za opoziv odnosno raskid ugovora o poklonu zbog neblagodarnosti nije dovoljno samo postojanje narušenih porodičnih odnosa ili međusobnog neslaganja. Potrebno je utvrditi da je ponašanje poklonoprimca po svojoj prirodi, intenzitetu i posljedicama takvo da opravdava izuzetnu pravnu posljedicu – vraćanje poklonjene imovine.
Stoga se pitanje raskida ugovora o poklonu zbog grube neblagodarnosti uvijek mora cijeniti individualno, uzimajući u obzir odnos stranaka, prirodu njihovih obaveza, okolnosti u kojima je poklon učinjen, ponašanje poklonoprimca nakon poklona, kao i stepen ugroženosti poklonodavca.
Sudska praksa tako potvrđuje da poklon ne predstavlja samo pravni odnos vezan za prenos imovine, već u određenim okolnostima podrazumijeva i očekivanje osnovnog stepena međusobne pažnje i korektnosti, posebno kada se radi o bliskim članovima porodice.
