Prema Zakonu o nasljeđivanju, ostavina iza umrle osobe prelazi na nasljednike u trenutku njegove smrti. Međutim, nasljednik se može odreći naslijeđa putem nasljedničke izjave, koju daje u notarski obrađenoj formi ili direktno na zapisnik kod nadležnog notara koji je zadužen za predmetnu ostavinu, ili na sudski zapisnik ako se ostavinski postupak provodi pred sudom.
Nasljednik koji se odriče naslijeđa treba u svojoj izjavi jasno odrediti da li se odriče naslijeđa u ime svojih potomaka ili samo u svoje ime. Ako nasljednik u izjavi ne precizira da se odriče naslijeđa samo u svoje ime, odricanje se po sili zakona smatra odricanjem u ime njegovih potomaka. Za ovu vrstu odricanja, koja se posredno odnosi na potomke, nije potrebna saglasnost Centra za socijalni rad, čak i ako je potomak maloljetan.
Za odricanje od naslijeđa maloljetnika kojeg zastupa zakonski zastupnik, pored izjave o odricanju zakonskog nasljednika, potrebna je i saglasnost Centra za socijalni rad. Prije davanja saglasnosti, Centar za socijalni rad će razmotriti da li je odricanje od naslijeđa u interesu maloljetnog djeteta. U praksi, saglasnost za odricanje naslijeđa maloljetne osobe od Centra za socijalni rad obično se traži ako je vrijednost zaostavštine manja od dugovanja ostavioca.
Problem koji se javlja u takvim slučajevima je problem dokazivanja dugovanja ostavioca. Prema tumačenju pojedinih notara koji provode ostavinske postupke, oni smatraju da nisu nadležni za pribavljanje podataka o dugovanjima pravnog lica niod poreznih instucija, čiji osnivački ulog čini ostavinsku masu, prije nego što nasljednici daju izjavu o prihvatanju ili odricanju od naslijeđa, bez kojih podataka Centar za socijalni rad ne može dati saglasnost za odricanje od naslijeđa za malodobno djete.
Konkretno, ako je ostavioc ostavio osnivački udio u određenom pravnom licu, koji čini ostavinsku masu, čija vrijednost iznosi 1.000,00 KM, a to pravno lice ima dugovanja po osnovu javnih prihoda u iznosu većem od nekoliko desetina hiljada KM, postavlja se pitanje kome je u interesu naslijediti tu zaostavštinu. Nasljeđivanjem takve zaostavštine zakonski nasljednik se dovodi u nezavidnu situaciju. Situacija postaje još kompleksnija ako je ostavioc bio istovremeno i osnivač i odgovorno lice u tom pravnom licu. Nasljeđivanjem takve zaostavštine maloljetnom licu stvorila bi se obaveza izmirenja zaostalih dugovanja pravnog lica ili, nakon izvršenog upisa u sudski registar, obaveza provođenja postupka imenovanja novog ovlaštenog lica za zastupanje, a potom provođenje postupka stečaja i gašenja pravnog lica u skladu sa zakonom, što zahtijeva značajna financijska sredstva.
Međutim, bez obzira na posljedice, praksa notara je da po sili zakona oglasi maloljetno lice zakonskim nasljednikom na takvom osnivačkom udjelu, zanemarujući činjenicu da je takva odluka štetna za interes maloljetnog djeteta.
Rješenje Notara Kantona Sarajevo u predmetu UPP 262/24 od 11.03.2025. godine.
Donošenjem takvih odluka maloljetni zakonski nasljednik dovedi se u nezavidnu situaciju da svoja prava mora dokazivati u postupcima pred nadležnim sudovima, što opet zahtijeva značajna financijska sredstva za angažiranje punomoćenika za zastupanje u tim postupcima.
Nasljednik koji se odrekne naslijeđa samo u svoje ime smatra se da nikada nije ni bio nasljednik. U tom slučaju naslijeđe prelazi na najbliže srodnike prema najbližem nasljednom redu. Ako nasljednik umre prije okončanja rasprave o ostavini, a nije dao izjavu kojom se odrekao naslijeđa, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike. Zakonski nasljednik se u ime prednika može odreći naslijeđa i u slučaju kada je nasljednik umro nakon okončanja ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostepene odluke.
Nasljednik koji je raspolagao cijelom ostavinom ili jednim njenim dijelom ne može se odreći od naslijeđa. Izjava o odricanju ne može biti djelimična, što znači da se nasljednik ne može odreći samo dijela naslijeđene imovine, a drugi dio prihvatiti. Izjava o odricanju ne može biti uvjetovana. Jednom data nasljednička izjava i izjava o odricanju ne može se opozvati. Takva izjava se jedino može pobijati prema općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mane volje, u kojem parničnom postupku bi se morala relevantnim dokazima dokazati mana volje (prisila, zabluda i sl) zbog kojih je nasljednička izjava data.
U pravilu, odricanje od naslijeđa koje nije otvoreno nema nikakvo pravno djelovanje. Izuzetno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom sa prednikom odreći naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti prednika. Isto vrijedi i za slučaj kada se bračni partner odriče naslijeđa koje bi mu pripalo nakon smrti njegovog bračnog partnera. Takvo odricanje važi i za potomke onoga koji se odrekao, osim ako ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom nije određeno nešto drugo.
