Mobing je specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, pri kojem jedna osoba ili više osoba sistemski psihički zlostavljaju i ponižavaju drugu osobu s ciljem ugrožavanja njene ličnosti, časti, ugleda, dostojanstva, pa sve do eliminacije sa radnog mjesta. Takve radnje moraju biti učestale i trajati duži vremenski period.
Radnje mobinga od strane poslodavca mogu biti aktivne i pasivne. Karakteristika tih radnji je da su usmjerene na povredu dostojanstva i psihičkog integriteta zaposlenika, na grubo ponašanje, te namjerno i svjesno izoliranje i zapostavljanje.
Radnje mobinga provode se kroz:
- Kategorijsku neopravdanu fizičku izolaciju iz radne okoline (npr. isključenje sa sastanaka, kolegija i sl.),
- Oduzimanje sredstava za rad (npr. ljekaru se onemogućava upotreba ultrazvučnog aparata za pregled pacijenata svog odjela),
- Napad na kvalitet izvršenog rada (npr. kontinuirane kritike, prigovori, pretjerana kontrola, davanje zadataka koji su ili prejednostavni ili preteški sa ciljem da se zaposlenik natjera da pogriješi, dodjeljivanje radnih zadataka koji su ispod ili daleko iznad nivoa znanja, a s ciljem degradacije zaposlenika).
Jedan od vidova mobinga je i mobing tzv. “praznog stola”, gdje se zaposlenik izolira na način da mu se ne dodjeljuju nikakvi zadaci ili da mu se oduzmu svi zadaci, tako da se žrtva osjeća kao da ni sama ne može osmisliti radni dan.
Zaštita od mobinga ostvaruje se u parničnom postupku, a pravni osnov su Zakon o radu i Zakon o zabrani diskriminacije.
Kod mobinga nije potrebno dokazivati zabranjenu preduzetu radnju, već se dokazuje da postoje bitni elementi mobinga – kontinuiranog nefizičkog uznemiravanja.
U parničnom postupku kod dokazivanja tužbenog zahtjeva za postojanje mobinga teret dokazivanja je na poslodavcu. Poslodavac mora dokazati da aktivnosti prema zaposleniku koje su predmet tužbe nisu poduzete s ciljem nefizičkog uznemiravanja.
Karakteristika svakog mobinga je da zaposlenik – žrtva mobinga, zbog nefizičkog uznemiravanja trpi nematerijalnu štetu u vidu pretrpljene duševne boli, zbog čega zaposlenik stiče osnov za potraživanje naknade nematerijalne štete. Visina i intenzitet pretrpljene nematerijalne štete obično se dokazuju nalazom sudskog vještaka medicinske struke, a u skladu s Orijentacionim kriterijima Vrhovnog suda.
Prema zauzetoj sudskoj praksi, sud može prema ličnoj ocjeni dosuditi novčani iznos na ime pretrpljene nematerijalne štete koji se ne mora nužno dokazivati nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke.
mr. jur Galiba Hrvačić-Karačić, advokat
