Ugovor o poklonu je vrsta ugovora koja nije normirana Zakonom o obligacionim odnosima, te se na mogućnost raskida tog ugovora ne primjenjuju odredbe navedenog zakona.
Nijednim važećim propisom u BiH nije posebno regulisano pitanje raskida ugovora o poklonu, pa se u tom pogledu primjenjuju odredbe Austrijskog građanskog zakonika (OGZ) iz 1811. godine. Prema odredbama još uvijek važećeg zakonika, koji se i danas primjenjuje u sudskoj praksi u BiH, ugovor o poklonu se, prema članu 948. OGZ-a, može raskinuti zbog grube neblagodarnosti poklonoprimca prema poklonodavcu. Ta neblagodarnost podrazumijeva “takvu vrstu povrede tijela, časti ili imovine, da se protiv povrijedioca može po službenoj dužnosti ili na zahtjev povrijeđenog, po krivičnom zakoniku, pokrenuti postupak.”
Prema sudskoj praksi u BiH, pod grubom neblagodarnosti podrazumijevaju se takve štetne radnje poklonoprimca prema poklonodavcu ili njegovim bliskim osobama za koje nije nužno utvrditi krivičnu odgovornost. Sudu je ostavljena mogućnost da u svakom pojedinačnom slučaju procijeni da li određene radnje poklonoprimca predstavljaju grubu neblagodarnost prema poklonodavcu ili njemu bliskim osobama.
Ukoliko jedan bračni partner, tokom trajanja braka, drugom bračnom partneru pokloni određenu imovinu ugovorom o poklonu, te se nakon toga poklonoprimac prema poklonodavcu ponaša nasilno, a pri tome bude i sudskom odlukom proglašen odgovornim za nasilničko ponašanje – ispunjeni su uslovi za raskid ugovora o poklonu i opoziv učinjenog poklona.
Ukoliko je poklonoprimac u poklonjenu nekretninu izvršio određena ulaganja i time povećao vrijednost poklonjene imovine, svoja potraživanja može ostvarivati u sudskom postupku – u iznosu vrijednosti izvršenih ulaganja. Međutim, na osnovu tih ulaganja ne može steći suvlasnički udio na poklonjenoj imovini.
Takva sudska praksa zauzeta je i u presudi Općinskog suda u Goraždu, u predmetu broj 45 0 P 047573 24 P.
