Search

Pozovite nas +387 (33) 222 952

All departments
Menu
Return to previous page

STATUT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU

NACIJE

Međunarodni sud za krivično gonjenje

osoba odgovornih za teška kršenja

međunarodnog humanitarnog prava

počinjena na teritoriji bivše

Jugoslavije od 1991. godine

Datum: april 2004.

Original: engleski i francuski

 

STATUT

MEĐUNARODNOG

KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU

JUGOSLAVIJU

 

(USVOJEN 25. MAJA 1993. REZOLUCIJOM BR. 827)

 

(S IZMJENAMA OD 13. MAJA 1998. SHODNO REZOLUCIJI BR. BR. 1166)

(S IZMJENAMA OD 30. NOVEMBRA 2000. SHODNO REZOLUCIJI BR. BR. 1329)

(S IZMJENAMA OD 17. MAJA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. BR. 1411)

 

(S IZMJENAMA OD 14. AVGUSTA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. BR. 1431)

(S IZMJENAMA OD 19. MAJA 2003. SHODNO REZOLUCIJI BR. BR. 1481)

REZOLUCIJE KOJE SE ODNOSE NA STATUT:

Rezolucija br. 1503 od 28. avgusta 2003.

Rezolucija br. 1504 od 4. septembra 2003.

 

Rezolucija br. 1534 od 26. marta 2004.

(Ovo nije zvaničan dokument.

 

Ova zbirka je zasnovana na izvornim rezolucijama Ujedinjenih nacija.)

 

Služba za informisanje javnosti

1

 

STATUT

MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU  
(USVOJEN 25. MAJA 1993. REZOLUCIJOM BR. 827)  
(S IZMJENAMA OD 13. MAJA 1998. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1166)  
(S IZMJENAMA OD 30. NOVEMBRA 2000. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1329)  
(S IZMJENAMA OD 17. MAJA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1411)  
(S IZMJENAMA OD 14. AVGUSTA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1431)  
(S IZMJENAMA OD 19. MAJA 2003. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1481)  
STATUT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA  
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU (PREČIŠĆENI TEKST)………………………………………… 2
REZOLUCIJA BR. 808 (1993.)…………………………………………………………………………………………………………………… 13
REZOLUCIJA BR. 827 (1993.)……………………………………………………………………………………… …………………………… 15
REZOLUCIJA BR. 1166 (1998.)…………………………………………………………………………………….. ………………………….. 17
Prilog ………………………………………………………………………………………………………………………………………………………. 18
REZOLUCIJA BR. 1329 (2000.)…………………………………………………………………………………….. ………………………….. 19
Prilog I …………………………………………………………………………………………………………….. ……………………………………… 21
Prilog II……………………………………………………………………………………………………………………………………………………. 24
REZOLUCIJA BR. 1411 (2002.)…………………………………………………………………………………….. ………………………….. 26
Prilog I …………………………………………………………………………………………………….. ……………………………………………… 27
Prilog II……………………………………………………………………………………………………………………………………………………. 28
REZOLUCIJA BR. 1431 (2002.)…………………………………………………………………………………….. ………………………….. 29
Prilog I …………………………………………………………………………………………………….. ……………………………………………… 30
Prilog II……………………………………………………………………………………………………………………………………………………. 33
REZOLUCIJA BR. 1481 (2003.)…………………………………………………………………………………….. ………………………….. 35
Prilog ………………………………………………………………………………………………………. ……………………………………………… 36
REZOLUCIJE KOJE SE ODNOSE NA MEĐUNARODNI SUD……………………… 38

 

 

Rezolucije kojima nije izmijenjen Statut, ali koje su relevantne za MKSJ.

 

REZOLUCIJA BR. 1503 (2003.) …………………………………………………………… Error! Bookmark not defined.

 

Prilog I……………………………………………………………………………………………………………. …………………………….42
REZOLUCIJA BR. 1504 (2003.) ……………………………………………………………………………………………………… 43
REZOLUCIJA BR. 1534 (2004.) …………………………………………………………… Error! Bookmark not defined.
Služba za informisanje javnosti  
2  
STATUT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA  
ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU (PREČIŠĆENI TEKST)  
SADRŽAJ  
Član 1 ………………………………………………………………………………………………………. …….. 4
Nadležnost Međunarodnog suda  
Član 2 . …………………………………………………………………………………………………………….. 4
Teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949.  
Član 3 ……………………………………………………………………………………………………………… 4
Kršenja zakona ili običaja ratovanja  
Član 4 ………………………………………………………………………………………………………. …….. 4
Genocid  
Član 5 ……………………………………………………………………………………………………………… 5
Zločini protiv čovječnosti  
Član 6 ………………………………………………………………………………………………. …………….. 5
Personalna nadležnost  
Član 7 ………………………………………………………………………………………………………. …….. 5
Individualna krivična odgovornost  
Član 8 ……………………………………………………………………………………………………………… 6
Teritorijalna i vremenska nadležnost  
Član 9 ………………………………………………………………………………………………………. …….. 6
Uporedna nadležnost  
Član 10 ……………………………………………………………………………………………………… ……. 6
Non bis in idem  
Član 11 ……………………………………………………………………………………………………………. 6
Organizacija Međunarodnog suda  
Član 12 ……………………………………………………………………………………………………… ……. 6
Sastav sudskih vijeća  
Član 13 ……………………………………………………………………………………………………………. 7
Kvalifikacije sudija  
Član 13 bis ……………………………………………………………………………………………………….. 7
Izbor stalnih sudija  
Član 13 ter ……………………………………………………………………………………………………….. 7
Izbor i naimenovanje ad litem sudija  
Član 13 quater ………………………………………………………………………………………………….. 8
Status ad litem sudija  
Član 14 ……………………………………………………………………………………………………… ……. 8
Funkcioneri i članovi vijeća  
Član 15 ……………………………………………………………………………………………………… ……. 9
Pravilnik o postupku i dokazima  
Služba za informisanje javnosti  
3  
Član 16 ……………………………………………………………………………………………………………. 9
Tužilac  
Član 17 ………………………………………………………………………………………………….. ……….. 9
Sekretarijat  
Član 18 ……………………………………………………………………………………………………… ……. 9
Istraga i priprema optužnice  
Član 19 ………………………………………………………………………………………………………….. 10
Pregled optužnice  
Član 20 ……………………………………………………………………………………………………… ….. 10
Početak i vođenje sudskog postupka  
Član 21 ……………………………………………………………………………………………………… ….. 10

 

Prava optuženog

Član 22…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Zaštita žrtava i svjedoka

Član 23…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Presuda

Član 24…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Krivične sankcije

Član 25…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Žalbeni postupak

Član 26…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

Postupak preispitivanja

Član 27…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Izvršenje kazne

Član 28…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 11

 

Pomilovanje ili ublažavanje kazne

Član 29…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Saradnja i pravosudna pomoć

Član 30…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Status, povlastice i imunitet Međunarodnog suda

Član 31…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Sjedište Međunarodnog suda

Član 32…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Troškovi Međunarodnog suda

Član 33…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Radni jezici

Član 34…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………… 12

 

Godišnji izvještaj

Služba za informisanje javnosti

4

 

STATUT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA

ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU (PREĆIŠĆENI TEKST)

(USVOJEN 25. MAJA 1993. REZOLUCIJOM BR. 827)

(S IZMJENAMA OD 13. MAJA 1998. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1166)

 

(S IZMJENAMA OD 30. NOVEMBRA 2000. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1329)

(S IZMJENAMA OD 17. MAJA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1411)

 

(S IZMJENAMA OD 14. AVGUSTA 2002. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1431) (S IZMJENAMA OD 19. MAJA 2003. SHODNO REZOLUCIJI BR. 1481) Međunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljnjem tekstu Međunarodni sud), osnovan od strane Savjeta bezbjednosti na osnovu Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, djeluje u skladu s odredbama ovog Statuta.

 

ČLAN 1

 

NADLEŽNOST MEĐUNARODNOG SUDA

 

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, u skladu s odredbama ovog Statuta.

 

ČLAN 2

TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949.

 

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su počinile ili naredile da se počine teške povrede Ženevskih konvencija od 12. augusta 1949., odnosno sljedeća djela protiv osoba ili imovine zaštićenih odredbama relevantne Ženevske konvencije:

 

  • hotimično lišavanje života;
  • mučenje ili nečovječno postupanje, uključujući biološke eksperimente;
  • hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja;

 

  • uništavanje i oduzimanje imovine širokih razmjera koje nije opravdano vojnom nuždom i izvedeno je protivpravno i bezobzirno;

 

  • prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila da služi u snagama neprijateljske sile;
  • hotimično uskraćivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravičan i redovan sudski

 

postupak;

  • protivpravna deportacija ili premještanje ili protivpravno zatvaranje civila;
  • uzimanje civila za taoce.

 

ČLAN 3

KRŠENJA ZAKONA ILI OBIČAJA RATOVANJA

 

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su prekršile zakone ili običaje ratovanja. Ta kršenja, između ostalog, uključuju sljedeće:

 

  • korištenje otrovnih ili drugih oružja čija je svrha nanošenje nepotrebnih patnji;
  • bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom;

 

  • napadanje, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih ili drugih objekata;

 

  • zauzimanje, uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih, dobrotvornih i obrazovnih ustanova, ustanova namijenjenih umjetnosti i nauci, istorijskih spomenika i umjetničkih i naučnih djela;
  • pljačkanje javne ili privatne imovine.

 

ČLAN 4

GENOCID

 

  1. Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe koje su počinile genocid, kako je definisan u stavu 2 ovog člana, ili bilo koje od djela nabrojanih u stavu 3 ovog člana.

 

Služba za informisanje javnosti

5

 

  1. Genocid predstavlja bilo koje od sljedećih djela, počinjeno s namjerom da se u cijelosti ili djelimično uništi neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:

 

(a) ubijanje pripadnika te grupe;

(b) nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima te grupe;

 

(c) smišljeno nametanje pripadnicima te grupe životnih uslova koji su sračunati da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja;

 

(d) uvođenje mjera kojima je cilj sprečavanje rađanja unutar te grupe;

(e) prisilno premještanje djece te grupe u drugu grupu.

  1. Kažnjiva su sljedeća djela:

 

  • genocid;
  • udruživanje radi vršenja genocida;

 

  • direktno i javno poticanje na vršenje genocida;
  • pokušaj vršenja genocida;
  • saučesništvo u genocidu.

 

ČLAN 5

ZLOČINI PROTIV ČOVJEČNOSTI

 

Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe odgovorne za sljedeća krivična djela kada su počinjena u oružanom sukobu, bilo međunarodnog bilo unutrašnjeg karaktera, i usmjerena protiv civilnog stanovništva:

 

  • ubistvo;
  • istrebljivanje;
  • porobljavanje;
  • deportacija;
  • zatvaranje;

 

(f) mučenje;

  • silovanje;
  • progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi;
  • druga nehumana djela.

 

ČLAN 6

PERSONALNA NADLEŽNOST

Međunarodni sud ima nadležnost nad fizičkim licima u skladu s odredbama ovog Statuta.

 

ČLAN 7

INDIVIDUALNA KRIVIČNA ODGOVORNOST

 

  1. Osoba koja je planirala, poticala, naredila, počinila ili na drugi način pomogla i podržala planiranje, pripremu ili izvršenje nekog od krivičnih djela navedenih u članovima od 2 do 5 ovog Statuta snosi individualnu odgovornost za to krivično djelo.

 

  1. Nijedna optužena osoba, bilo da se radi o šefu države ili vlade ili o odgovornom državnom funkcioneru, ne može biti oslobođena krivične odgovornosti niti joj se može ublažiti kazna na osnovu njenog službenog položaja.

 

  1. Ukoliko je neko od djela navedenih u članovima od 2 do 5 ovog Statuta počinio podređeni, njegov nadređeni ne može biti oslobođen krivične odgovornosti ako je znao ili je bilo razloga da zna da se podređeni sprema počiniti takva djela ili da ih je već počinio, a on nije poduzeo nužne i razumne mjere da spriječi takva djela ili kazni počinioce.

 

  1. Optužena osoba koja je postupala prema naređenju vlade ili nadređenog ne može biti oslobođena krivične odgovornosti, ali joj se to može uzeti u obzir kao osnov za ublažavanje kazne ako Međunarodni sud utvrdi da je to u interesu pravde.

 

Služba za informisanje javnosti

6

ČLAN 8

TERITORIJALNA I VREMENSKA NADLEŽNOST

 

Teritorijalna nadležnost Međunarodnog suda obuhvata teritoriju bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, što podrazumijeva njenu kopnenu površinu, zračni prostor i teritorijalne vode. Vremenska nadležnost Međunarodnog suda obuhvata razdoblje od 1. januara 1991. godine.

 

ČLAN 9

 

UPOREDNA NADLEŽNOST

 

  1. Međunarodni sud i nacionalni sudovi imaju uporednu nadležnost za krivično gonjenje osoba za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara
  2. godine.

 

  1. Međunarodni sud ima primat nad nacionalnim sudovima. Međunarodni sud može u bilo kojoj fazi postupka formalno zatražiti od nacionalnih sudova da ustupe nadležnost Međunarodnom sudu u skladu s ovim Statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima Međunarodnog suda.

 

ČLAN 10

NON BIS IN IDEM

 

  1. Nijednoj osobi kojoj je već suđeno pred Međunarodnim sudom za djela koja prema ovom Statutu predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava ne može se za ista djela suditi pred nacionalnim sudom.

 

  1. Osobi kojoj je pred nacionalnim sudom suđeno za djela koja predstavljaju teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava može se nakon toga suditi pred Međunarodnim sudom samo:

(a) ako je djelo za koje joj je suđeno okvalifikovano kao obično krivično djelo; ili

 

(b) ako postupak pred nacionalnim sudom nije bio nepristran ili nezavisan, ako je bio smišljen da optuženog zaštiti od međunarodne krivične odgovornosti ili ako krivični postupak nije bio revnosno proveden.

 

  1. Razmatrajući kaznu koju će izreći osobi osuđenoj za neko od krivičnih djela prema ovom Statutu, Međunarodni sud će uzeti u obzir koliki je dio eventualne kazne koju joj je za isto djelo izrekao nacionalni sud ta osoba već izdržala.

 

ČLAN 11

ORGANIZACIJA MEĐUNARODNOG SUDA

Međunarodni sud čine sljedeći organi:

  • sudska vijeća, koja se sastoje od tri pretresna vijeća i jednog žalbenog vijeća;
  • tužilac, i
  • sekretarijat, koji opslužuje i sudska vijeća i tužioca.

 

ČLAN 12

 

SASTAV SUDSKIH VIJEĆA

 

  1. Sudska vijeća čini šesnaest stalnih nezavisnih sudija, koji ne smiju biti državljani iste države, i najviše devet nezavisnih sudija ad litem istovremeno, naimenovanih u skladu sa članom 13 ter, stavom 2 Statuta, koji ne smiju biti državljani iste države.

 

  1. Svako pretresno vijeće sastoji se od troje stalnih sudija i najviše šest sudija ad litem Svako pretresno vijeće u koje su raspoređene sudije ad litem može se podijeliti u sekcije od po troje sudija, među kojima su i stalne sudije i sudije ad litem. Sekcija pretresnog vijeća ima iste nadležnosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijeću i donosi presudu u skladu s istim pravilima.
  2. Žalbeno vijeće čini sedam stalnih sudija. Žalbeno vijeće u svakom žalbenom postupku čini pet njegovih članova.

 

Služba za informisanje javnosti

7

 

  1. Osoba koja se, u smislu uslova za članstvo u vijećima Međunarodnog suda, može smatrati državljaninom više od jedne države, smatraće se državljaninom one države u kojoj inače ostvaruje svoja građanska i politička prava.

 

 

ČLAN 13

 

KVALIFIKACIJE SUDIJA

 

Stalne sudije i sudije ad litem moraju biti nepristrane i čestite osobe visokih moralnih kvaliteta koje posjeduju kvalifikacije potrebne za izbor na najviše pravosudne funkcije u zemlji iz koje dolaze. Prilikom određivanja ukupnog sastava sudskih vijeća i sekcija pretresnih vijeća, dužna se pažnja posvećuje iskustvu sudija u krivičnom i međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava.

ČLAN 13 BIS

IZBOR STALNIH SUDIJA

 

  1. Izbor četrnaest stalnih sudija Međunarodnog suda vrši Generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva države članice Ujedinjenih nacija i države nečlanice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije;

 

(b) u roku od 60 dana od poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti najviše dva kandidata različitog državljanstva, čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 13 Statuta, s tim da nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji drugi sudija član Žalbenog vijeća, koji je izabran ili naimenovan za stalnog sudiju Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande odgovornih za genocid i druga takva kršenja počinjena na teritoriji susjednih država između 1. januara 1994. i 31. decembra 1994. (u daljem tekstu: Međunarodni sud za Ruandu) u skladu sa članom 12 bis Statuta tog Suda;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje dvadeset osam i najviše četrdeset dva kandidata, starajući se da budu adekvatno zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

 

(d) predsjedavajući Savjeta bezbjednosti prosljeđuje popis kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog popisa bira četrnaest stalnih sudija Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova država članica Ujedinjenih nacija i država nečlanica koje imaju stalnu posmatračku misiju u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasiće se izabranim. U slučaju da dva kandidata istog državljanstva dobiju potrebnu većinu glasova, izabranim će se smatrati onaj koji je dobio veći broj glasova.

 

  1. U slučaju upražnjenog mjesta u sudskim vijećima među stalnim sudijama koje su izabrane ili naimenovane u skladu s ovim članom, nakon konsultacije sa predsjedavajućim Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na upražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u članu 13 Statuta.

 

  1. Stalne sudije izabrane u skladu s ovim članom biraju se na mandat od četiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrane.

 

ČLAN 13 TER

IZBOR I NAIMENOVANJE SUDIJA AD LITEM

 

  1. Izbor ad litem sudija Međunarodnog suda vrši Generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva države članice Ujedinjenih nacija i države nečlanice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije ad litem Međunarodnog suda;

 

Služba za informisanje javnosti

8

 

  • u roku od 60 dana od poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po četiri kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 13 Statuta, vodeći pritom računa o pravilnoj zastupljenosti kandidata ženskog i muškog pola;

 

  • generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje pedeset četiri kandidata, starajući se da budu adekvatno zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi, te vodeći računa o ravnopravnoj geografskoj zastupljenosti;

 

  • predsjedavajući Savjeta bezbjednosti prosljeđuje popis kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog popisa bira dvadeset sedam sudija ad litem Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova država članica Ujedinjenih nacija i država nečlanica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasiće se izabranim;

 

  • sudije ad litem se biraju na mandat od četiri godine. Sudije ad litem ne mogu biti ponovo izabrane.

 

  1. Za vrijeme njihovog mandata, generalni sekretar će po zahtjevu predsjednika Međunarodnog suda imenovati sudije ad litem u pretresna vijeća za jedno ili više suđenja na ukupan period do tri godine.

 

Prilikom podnošenja zahtjeva za imenovanje sudije ad litem, predsjednik Međunarodnog suda mora imati na umu kriterije iz člana 13 Statuta koji se odnose na sastav vijeća i sekcija pretresnih vijeća, odredbe stava 1 (b) i (c) ovog člana, te broj glasova koje je dotični sudija ad litem dobio u Generalnoj skupštini.

ČLAN 13 QUATER

STATUS SUDIJA AD LITEM

  1. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Međunarodnom sudu, sudije ad litem:

(a) imaju iste uslove službe, mutatis mutandis, kao i stalne sudije Međunarodnog suda;

 

(b) imaju iste ovlasti kao i stalne sudije Međunarodnog suda, uz ograde navedene u stavu 2 ovog člana;

 

(c) imaju povlastice i imunitet, izuzeća i olakšice kakve pripadaju sudijama Međunarodnog suda.

 

(d) imaju ovlasti da rješavaju u pretpretresnim postupcima u onim predmetima u kojima nisu raspoređeni kao članovi pretresnog vijeća.

 

  1. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Međunarodnom sudu, sudije ad litem:

 

  • nemaju pravo da biraju ni da budu birani za predsjednika Međunarodnog suda niti za predsjedavajućeg pretresnog vijeća shodno članu 14 Statuta;

 

  • nemaju ovlasti:

 

  • da usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu sa članom 15 Statuta. Oni će, međutim biti konsultovani prije usvajanja tih pravila;

 

  • da pregledaju optužnicu u skladu sa članom 19 Statuta;

 

  • da učestvuju u konsultacijama sa predsjednikom u vezi s raspoređivanjem sudija u skladu sa članom 14 Statuta, niti u vezi sa pomilovanjem ili ublažavanjem kazne u skladu sa članom

 

28 Statuta.

 

ČLAN 14

FUNKCIONERI I ČLANOVI VIJEĆA

  1. Predsjednika Međunarodnog suda biraju stalne sudije iz svojih redova.
  2. Predsjednik Međunarodnog suda je član Žalbenog vijeća i predsjedava njegovim radom.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik raspoređuje četvoro stalnih sudija, izabranih ili naimenovanih u skladu sa članom 13 bis Statuta, u Žalbeno vijeće, a devetoro u pretresna vijeća.

 

  1. Predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu, u konsultaciji sa predsjednikom Međunarodnog suda, određuje dvoje stalnih sudija Međunarodnog suda za Ruandu, izabranih ili naimenovanih u skladu sa članom 12 Statuta tog Međunarodnog suda, za članove Žalbenog vijeća i za stalne sudije Međunarodnog suda.

 

Služba za informisanje javnosti

9

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama, predsjednik raspoređuje u pretresna vijeća sudije ad litem koje povremeno budu imenovane da rade na Međunarodnom sudu.

 

  1. Sudija može biti član samo onog vijeća u koje je raspoređen.

 

  1. Predsjedavajućeg sudiju koji nadgleda cjelokupni rad pretresnog vijeća biraju stalne sudije tog pretresnog vijeća iz svojih redova.

 

ČLAN 15

PRAVILNIK O POSTUPKU I DOKAZIMA

 

Sudije Međunarodnog suda usvajaju pravila o postupku i dokazima za vođenje pretpretresne faze postupka, suđenja i žalbenog postupka, prihvatanje dokaza, zaštitu žrtava i svjedoka i druga relevantna pitanja.

 

ČLAN 16

TUŽILAC

 

  1. Tužilac je odgovoran za vođenje istrage i krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. godine.
  2. Tužilac djeluje nezavisno kao zasebni organ Međunarodnog suda. On ne smije tražiti ni primati upute ni od koje vlade niti od bilo kojeg drugog izvora.

 

  1. Tužilaštvo se sastoji od tužioca i drugog potrebnog kvalifikovanog osoblja.

 

  1. Tužioca predlaže generalni sekretar, a imenuje Savjet bezbjednosti. Tužilac mora biti osoba visokih moralnih kvaliteta i posjedovati najviši stepen stručnosti i iskustva u vođenju istraga i krivičnog gonjenja u krivičnim predmetima. Tužilac ima mandat od četiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe tužioca odgovaraju uslovima službe podsekretara Ujedinjenih nacija.

 

  1. Osoblje tužilaštva imenuje generalni sekretar na preporuku tužioca.

 

 

ČLAN 17

 

SEKRETARIJAT

 

  1. Sekretarijat je odgovoran za administraciju i opsluživanje Međunarodnog suda.
  2. Sekretarijat se sastoji od sekretara i drugog potrebnog osoblja.
  3. Sekretara imenuje generalni sekretar Ujedinjenih nacija nakon konsultacija s predsjednikom

 

Međunarodnog suda. Sekretar ima mandat od četiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe sekretara odgovaraju uslovima službe pomoćnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

 

  1. Osoblje sekretarijata imenuje generalni sekretar na preporuku sekretara Međunarodnog suda.

 

ČLAN 18

ISTRAGA I PRIPREMA OPTUŽNICE

 

  1. Tužilac pokreće istrage ex officio ili na temelju informacija pribavljenih iz bilo kojeg izvora, posebno od vlada, organa Ujedinjenih nacija, međuvladinih i nevladinih organizacija. Tužilac mora procijeniti informacije koje je primio ili pribavio i odlučiti postoje li dovoljne osnove za pokretanje postupka.

 

  1. Tužilac je ovlašten da ispituje osumnjičene, žrtve i svjedoke, prikuplja dokaze i provodi istragu na licu mjesta. Prilikom obavljanja tih poslova tužilac može, kada je to prikladno, zatražiti pomoć nadležnih državnih vlasti.

 

Služba za informisanje javnosti

10

 

  1. Prilikom ispitivanja osumnjičeni ima pravo na pomoć pravnog zastupnika po vlastitom izboru, što uključuje pravo da mu se, ako nema dovoljno sredstava da je sam plati, dodijeli besplatna pravna pomoć, kao i na neophodno prevođenje na jezik i s jezika koji govori i razumije.

 

  1. Pošto je utvrdio da prima facie postoje osnove za to, tužilac priprema optužnicu koja sadrži sažet prikaz činjenica i krivično djelo ili djela za koja se optuženi tereti prema Statutu. Optužnica se dostavlja sudiji pretresnog vijeća.

 

ČLAN 19

PREGLED OPTUŽNICE

 

  1. Optužnicu pregleda sudija pretresnog vijeća kojem je ona dostavljena. Ako se uvjeri da je tužilac utvrdio da postoje osnove prima facie, sudija će potvrditi optužnicu. Ako se u to ne uvjeri, optužnica se odbacuje.

 

  1. Pošto se optužnica potvrdi, sudija može na zahtjev tužioca izdavati sudske naloge i naloge za

 

hapšenje, pritvor, predaju ili dovođenje osoba, kao i sve druge naloge potrebne za vođenje suđenja.

 

ČLAN 20

POČETAK I VOĐENJE SUDSKOG POSTUPKA

 

  1. Pretresna vijeća moraju osigurati da suđenje bude pravično i ekspeditivno, te da se postupak vodi u skladu s pravilima o postupku i dokazima uz puno poštivanje prava optuženog i dužnu brigu o zaštiti žrtava i svjedoka.

 

  1. Osoba protiv koje je potvrđena optužnica mora, na temelju sudskog naloga ili naloga za hapšenje Međunarodnog suda, biti pritvorena, odmah obaviještena o optužbama protiv nje i prebačena na Međunarodni sud.

 

  1. Pretresno vijeće će pročitati optužnicu, uvjeriti se da se poštuju prava optuženog, potvrditi da optuženi razumije optužnicu i uputiti optuženog da se izjasni o krivici. Pretresno vijeće će zatim odrediti datum početka suđenja.

 

  1. Pretres je javan osim kada pretresno vijeće ne odluči zatvoriti pretres za javnost u skladu s

pravilima o postupku i dokazima.

 

ČLAN 21

 

PRAVA OPTUŽENOG

  1. Sve su osobe ravnopravne pred Međunarodnim sudom.

 

  1. Prilikom rješavanja po optužbama protiv njega optuženi ima pravo na pravično i javno suđenje, uz ograde predviđene članom 22 Statuta.

 

  1. Optuženi se smatra nevinim dok mu se ne dokaže krivica u skladu s odredbama ovog Statuta.

 

  1. Prilikom rješavanja po svim optužbama na osnovu ovog Statuta, optuženom se, uz puno poštovanje načela ravnopravnosti, garantuju sljedeća minimalna prava:

 

(a) da bude pravovremeno i detaljno obaviješten, na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optužbi protiv njega;

 

(b) da ima odgovarajuće vrijeme i uslove za pripremu obrane i komunikaciju s pravnim zastupnikom po vlastitom izboru;

 

(c) da mu se sudi bez nepotrebnog odgađanja;

 

(d) da mu se sudi u njegovom prisustvu i da se brani lično ili putem pravnog zastupnika po vlastitom izboru; da se, ako nema pravnog zastupnika, obavijesti o tom pravu; te da mu se, kad god to zahtijevaju interesi pravde, dodijeli pravni zastupnik, a da pritom ne snosi troškove odbrane ako

 

za to nema dovoljno sredstava;

 

  • da ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete, kao i da se svjedoci odbrane dovedu i ispitaju pod istim uslovima kao i svjedoci koji ga terete;

 

  • da ima besplatnu pomoć prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na

Međunarodnom sudu;

 

Služba za informisanje javnosti

11

(g) da ne bude primoran svjedočiti protiv sebe ni priznati krivicu.

 

ČLAN 22

ZAŠTITA ŽRTAVA I SVJEDOKA

Međunarodni sud u svojim pravilima o postupku i dokazima osigurava zaštitu žrtava i svjedoka.

Zaštitne mjere obuhvataju, pored ostalog, vođenje postupka in camera i zaštitu identiteta žrtava.

 

ČLAN 23

PRESUDA

 

  1. Pretresno vijeće izriče presude i odmjerava kazne i krivične sankcije osobama osuđenim za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

 

  1. Presuda se donosi odlukom većine sudija pretresnog vijeća, a pretresno vijeće je izriče javno. Presudu prati pismeno obrazloženje kojem se mogu dodati izdvojena ili suprotna mišljenja.

ČLAN 24

KRIVIČNE SANKCIJE

 

  1. Krivične sankcije koje izriče pretresno vijeće ograničene su na kaznu zatvora. Prilikom određivanja kazne zatvora pretresno vijeće imaće u vidu opštu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše

Jugoslavije.

 

  1. Prilikom izricanja kazni, pretresna vijeća uzimaju u obzir faktore poput težine krivičnog djela i ličnih prilika osuđenika.

 

  1. Uz kaznu zatvora, pretresna vijeća mogu naložiti povrat eventualne imovine i imovinske koristi stečene kažnjivim ponašanjem, uključujući i sredstvima prisile, pravim vlasnicima.

 

ČLAN 25

ŽALBENI POSTUPAK

 

  1. Žalbeno vijeće rješava po žalbama osoba koje su osudila pretresna vijeća i po žalbama tužioca na sljedećim osnovama:

 

(a) greška u primjeni prava koja obesnažuje odluku, ili

(b) greška u utvrđivanju činjeničnog stanja zbog koje je došlo do neostvarenja pravde.

  1. Žalbeno vijeće može odluke pretresnih vijeća potvrditi, poništiti ili preinačiti.

 

ČLAN 26

POSTUPAK PREISPITIVANJA

 

Kad se otkrije nova činjenica koja nije bila poznata u vrijeme postupka pred pretresnim vijećima ili žalbenim vijećem, a koja je mogla biti odlučujući faktor prilikom donošenja odluke, osuđenik ili tužilac mogu Međunarodnom sudu podnijeti prijedlog za preispitivanje presude.

 

ČLAN 27

IZVRŠENJE KAZNE

 

Kazna zatvora izdržava se u državi koju Međunarodni sud odredi s popisa država koje su Savjetu bezbjednosti izrazile spremnost da prihvate osuđene osobe. Kazna zatvora izdržava se u skladu s važećim zakonskim propisima dotične države i pod nadzorom Međunarodnog suda.

 

ČLAN 28

POMILOVANJE ILI UBLAŽAVANJE KAZNE

 

Ako prema važećim pravnim propisima države u kojoj osuđenik izdržava kaznu zatvora on ima pravo na pomilovanje ili ublažavanje kazne, ta država mora o tome obavijestiti Međunarodni sud. Predsjednik

 

Služba za informisanje javnosti

12

 

Međunarodnog suda, posavjetovavši se sa sudijama, donosi odluku na temelju interesa pravde i opštih pravnih načela.

 

ČLAN 29

SARADNJA I PRAVOSUDNA POMOĆ

 

  1. Države moraju sarađivati s Međunarodnim sudom u istrazi i krivičnom gonjenju osoba optuženih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

 

  1. Države moraju bez nepotrebnog odgađanja udovoljiti svakom zahtjevu za pomoć ili nalogu koji je izdalo pretresno vijeće, što, između ostalog, uključuje sljedeće:

 

  • utvrđivanje identiteta i pronalaženje osoba;
  • uzimanje iskaza i dostavu dokaza;
  • uručenje dokumenata;
  • hapšenje ili pritvaranje osoba;
  • predaju ili dovođenje optuženih pred Međunarodni sud.

 

ČLAN 30

STATUS, POVLASTICE I IMUNITET MEĐUNARODNOG SUDA

  1. Konvencija o povlasticama i imunitetu Ujedinjenih nacija od 13. februara 1946. primjenjuje se na

Međunarodni sud, sudije, tužioca i njegovo osoblje, te sekretara i njegovo osoblje.

 

  1. Sudije, tužilac i sekretar uživaju povlastice i imunitet, izuzeća i druge olakšice koje prema međunarodnom pravu pripadaju diplomatskim predstavnicima.

 

  1. Osoblje tužioca i sekretara uživa povlastice i imunitet koji pripadaju službenicima Ujedinjenih nacija u skladu s članovima V i VII Konvencije iz stava 1 ovog člana.

 

  1. Sa svim drugim osobama, uključujući optužene, čije je prisustvo potrebno u sjedištu

 

Međunarodnog suda, postupaće se na način koji je neophodan za ispravno funkcionisanje Međunarodnog suda.

 

ČLAN 31

SJEDIŠTE MEĐUNARODNOG SUDA

Sjedište Međunarodnog suda je u Haagu.

 

ČLAN 32

TROŠKOVI MEĐUNARODNOG SUDA

 

Troškovi Međunarodnog suda podmiruju se iz redovnog budžeta Ujedinjenih nacija u skladu s članom 17 Povelje Ujedinjenih nacija.

 

ČLAN 33

RADNI JEZICI

Radni jezici Međunarodnog suda su engleski i francuski.

 

ČLAN 34

GODIŠNJI IZVJEŠTAJ

 

Predsjednik Međunarodnog suda podnosi Savjetu bezbjednosti i Generalnoj skupštini godišnji izvještaj o radu Međunarodnog suda.

 

Služba za informisanje javnosti

13

 

UJEDINJENE

NACIJE S

Savjet bezbjednosti Distribucija:

Opšta

 

S/RES/808 (1993.)

  1. februar 1993.

 

REZOLUCIJA BR. 808 (1993.)

Usvojena od strane Savjeta bezbjednosti na 3175. sjednici,

 

  1. februara 1993. Savjet bezbjednosti,

 

Ponovo potvrđujući svoju Rezoluciju br. 713 (1991.) od 25. septembra 1991. i sve potonje relevantne rezolucije,

 

Podsjećajući na paragraf 10 rezolucije 764 (1992.) od 13. jula 1992., u kojem je potvrdio da se

 

sve strane moraju povinovati obavezama koje proističu iz međunarodnog humanitarnog prava, a posebno iz Ženevskih konvencija od 12. avgusta 1949., te da osobe koje izvrše ili narede izvršenje teških povreda tih konvencija snose individualnu odgovornost za takva kršenja,

 

Podsjećajući, takođe, na svoju Rezoluciju br. 771 (1992.) od 13. avgusta 1992., u kojoj je, pored ostalog, zahtijevao da sve strane i drugi u bivšoj Jugoslaviji kojih se to tiče, kao i sve oružane snage u Bosni i Hercegovini, odmah prekinu i uzdrže se od svih kršenja međunarodnog humanitarnog prava, Podsjećajući, nadalje, na svoju Rezoluciju br. 780 (1992.) od 6. oktobra 1992., u kojoj je od generalnog sekretara zatražio da hitno formira nepristranu Ekspertnu komisiju koja treba da ispita i analizira informacije dostavljene shodno rezolucijama br. 771 (1992.) i br. 780 (1992.), kao i eventualne dodatne informacije do kojih bi Ekspertna komisija mogla da dođe, s ciljem da generalnom sekretaru iznese svoje zaključke o dokazima o teškim povredama Ženevskih konvencija i drugim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava izvršenim na teritoriji bivše Jugoslavije,

 

Razmotrivši provizorni izvještaj Ekspertne komisije formirane shodno Rezoluciji br. 780 (1992.)

(S/25274), u kojem je komisija konstatovala da bi odluka da se osnuje ad hoc međunarodni sud u vezi s

 

događajima na teritoriji bivše Jugoslavije bila u skladu sa smjerom njenog djelovanja, Izražavajući još jednom svoju duboku zabrinutost zbog daljnjih vijesti o rasprostranjenom kršenju međunarodnog humanitarnog prava koje se vrši na teritoriji bivše Jugoslavije, uključujući izvještaje o masovnom ubijanju i nastavljanju prakse “etničkog čišćenja”,

 

Zaključivši da ta situacija predstavlja prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti, Odlučan da stane na put takvim zločinima i poduzme efikasne mjere da se pred lice pravde izvedu osobe koje su za njih odgovorne,

 

Uvjeren da bi se u posebnim okolnostima bivše Jugoslavije osnivanjem međunarodnog suda omogućilo ostvarenje tog cilja, te doprinijelo ponovnom uspostavljanju i očuvanju mira, Imajući u vidu, s tim u vezi, preporuku kopredsjedavajućeg Upravnog komiteta Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji za osnivanje takvog međunarodnog suda (S/25221),

 

Imajući takođe u vidu, s dubokom zabrinutošću, “Izvještaj Istražne komisije Evropske zajednice o postupanju prema muslimanskim ženama u bivšoj Jugoslaviji” (S/25240, Prilog 1),

 

Služba za informisanje javnosti

14

Imajući u vidu, nadalje, izvještaj komisije pravnika koji je podnijela Francuska (S/25266),

 

izvještaj komisije pravnika koji je podnijela Italija (S/25300), te izvještaj koji su dostavili stalni predstavnici Švedske u ime aktuelnog predsjedavajućeg Konferencije o evropskog bezbjednosti i saradnji (KEBS) (S/25307),

 

  1. Donosi odluku o osnivanju međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za

 

teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine;

 

  1. Zahtijeva od generalnog sekretara da što prije, a po mogućnosti najkasnije 60 dana po usvajanju ove Rezolucije, podnese Savjetu na razmatranje izvještaj o svim aspektima ovog pitanja, uključujući konkretne prijedloge i, gdje je to moguće, opcije za djelotvorno i ekspeditivno izvršenje odluke iz paragrafa 1 gore, uzimajući pritom u obzir prijedloge koje u tom smislu daju države članice;

 

  1. Donosi odluku da i dalje aktivno posvećuje pažnju ovom pitanju.

 

Služba za informisanje javnosti

15

 

UJEDINJENE S

NACIJE

 

Savjet bezbjednosti

Distribucija:

 

OPŠTA

S/RES/827 (1993.)

  1. maj 1993.

 

REZOLUCIJA BR. 827 (1993.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 3217. sjednici,

 

  1. maja 1993. Savjet bezbjednosti,

Ponovo potvrđujući svoju Rezoluciju br. 713 (1991.) od 25. septembra 1991. i sve relevantne rezolucije koje su donesene nakon toga,

 

Razmotrivši izvještaj generalnog sekretara (S/25704 i Add.1) shodno paragrafu 2 Rezolucije br. 808 (1993.),

 

Izražavajući još jednom svoju krajnju zabrinutost zbog daljnjih izvještaja o široko rasprostranjenim i flagrantnim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava koja se dešavaju na teritoriji bivše Jugoslavije, a posebno u Republici Bosni i Hercegovini, uključujući izvještaje o masovnim ubistvima, masovnom, organizovanom i sistematskom zatočenju i silovanju žena, te o nastavku prakse “etničkog čišćenja” čiji je cilj, pored ostalog, osvajanje i zadržavanje teritorije,

 

Utvrdivši da ta situacija i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i bezbjednosti,

 

Odlučan da zaustavi takve zločine i poduzme efektivne mjere da se privedu pred lice pravde osobe koje su za njih odgovorne,

 

Uvjeren da bi u konkretnim okolnostima koje vladaju u bivšoj Jugoslaviji, kao ad hoc mjera Savjeta, osnivanje međunarodnog suda i krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava omogućilo postizanje tog cilja i doprinijelo ponovnom uspostavljanju i održavanju mira,

 

Smatrajući da će osnivanje međunarodnog suda i krivično gonjenje osoba odgovornih za gorepomenuta kršenja međunarodnog humanitarnog prava doprinijeti da se osigura obustavljanje takvih kršenja i njihovo efektivno sankcionisanje,

 

Imajući u vidu, s tim u vezi, preporuku kopredsjedavajućih Upravnog komiteta Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji za osnivanje takvog suda (S/25221),

 

Ponovo potvrđujući, s tim u vezi, svoju odluku iz Rezolucije br. 808 (1993.) da se osnuje međunarodni

 

sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991.,

 

Uzevši u obzir da, dok se ne imenuje tužilac Međunarodnog suda, Komisija eksperata koja je osnovana u skladu sa Rezolucijom br. 780 (1992.) treba da nastavi s hitnim prikupljanjem podataka koji se odnose na dokaze o teškim povredama Ženevskih konvencija i drugim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava, kao što je i predložila u svom privremenom izvještaju (S/25274), Postupajući u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Odobrava izvještaj generalnog sekretara;

 

  1. Ovim donosi odluku da se osnuje međunarodni sud sa isključivim zadatkom da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od
  2. januara 1991. do datuma koji odredi Savjet bezbjednosti nakon ponovne uspostave mira, te da se u tom cilju usvoji Statut Međunarodnog suda koji je priložen uz gorepomenuti izvještaj;

 

Služba za informisanje javnosti

16

 

  1. Traži od generalnog sekretara da sudijama Međunarodnog suda, kad budu naimenovane, prenese sve sugestije država u vezi s pravilnikom o postupku i dokazima koji se predviđa članom 15 Statuta Međunarodnog suda;

 

  1. Donosi odluku da će sve države u punoj mjeri sarađivati s Međunarodnim sudom i njegovim

 

organima u skladu s ovom Rezolucijom i Statutom Međunarodnog suda, te da će, shodno tome, sve države poduzeti sve mjere koje su neophodne po odredbama njihovih nacionalnih zakona da sprovedu odredbe ove Rezolucije i Statuta, uključujući obavezu država da udovolje zahtjevima za pomoć ili nalozima koje izda Pretresno vijeće shodno članu 29 Statuta;

 

  1. Poziva države i međuvladine i nevladine organizacije da daju doprinos Međunarodnom sudu u vidu novčanih sredstava, opreme i usluga, uključujući i stručno osoblje;

 

  1. Donosi odluku da će sjedište Međunarodnog suda biti utvrđeno nakon zaključenja odgovarajućih sporazuma između Ujedinjenih nacija i Nizozemske koje Savjet bude smatrao prihvatljivim, te da Međunarodni sud može biti smješten i negdje drugdje ukoliko se bude smatralo da je to nužno za efikasno obavljanje njegovih funkcija;

 

  1. Donosi i odluku da rad Međunarodnog suda neće narušiti pravo žrtava da, putem odgovarajuće procedure, traže naknadu za štetu koja im je nanesena kršenjima međunarodnog humanitarnog prava;
  2. Traži od generalnog sekretara da hitno sprovede ovu Rezoluciju, a posebno da poduzme praktične

korake za efikasno funkcionisanje Međunarodnog suda što je prije moguće, te da periodično izvještava

Savjet;

 

  1. Donosi odluku da će se i nadalje aktivno baviti ovim pitanjem.

 

Služba za informisanje javnosti

17

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

OPŠTA

 

S/RES/1166 (1998.)

  1. maj 1998.

 

REZOLUCIJA BR. 1166 (1998.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 3878. sjednici,

 

  1. maja 1998. Savjet bezbjednosti,

Potvrđujući svoju Rezoluciju br. 827 (1993) od 25. maja 1993.,

 

Vjerujući i nadalje da krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog

 

humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije doprinosi uspostavljanju i održavanju mira na području bivše Jugoslavije,

 

Razmotrivši pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 5. maja 1998.

(S/1998/376),

 

Uvjeren da je potrebno povećati broj sudija i pretresnih vijeća kako bi se Međunarodnom sudu za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (u daljem tekstu “Međunarodni sud”) omogućilo da bez odlaganja pokrene sudski postupak protiv velikog broja optuženih koji čekaju na suđenje,

 

Imajući u vidu značajan napredak postignut u poboljšanju rada Međunarodnog suda, i s uvjerenjem da je nužno da organi Suda nastave sa svojim naporima za postizanje takvog napretka,

Postupajući u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

  1. Donosi odluku da osnuje treće pretresno vijeće Međunarodnog suda i odlučuje da u tu svrhu izmijeni

 

članove 11, 12 i 13 Statuta Međunarodnog suda i zamijeni te članove odredbama koje su navedene u prilogu ovoj Rezoluciji;

 

  1. Donosi odluku da se tri nove sudije izaberu što je prije moguće kako bi vršile dužnost u dodatnom pretresnom vijeću i uz to odlučuje, bez obzira na odredbe člana 13.4 Statuta Međunarodnog suda, da će, kad jednom budu izabrane, sudije tu dužnost vršiti do isteka mandata postojećih sudija, a da će u svrhu tog izbora Savjet bezbjednosti, bez obzira na član 13.2(c) Statuta, na osnovu dobijenih nominacija sastaviti popis koji će sadržavati najmanje šest, a najviše devet kandidata;

 

  1. Poziva sve države da u potpunosti sarađuju s Međunarodnim sudom i njegovim organima u skladu s njihovim obavezama shodno Rezoluciji br. 827 (1993) i Statutu Međunarodnog suda, te pozdravlja pomoć koja je već pružena Sudu u ispunjavanju njegovog mandata;

 

  1. Traži od generalnog sekretara da sprovede praktične pripreme kako za izbore pomenute u gornjem stavu 2, tako i za poboljšanje efikasnog funkcionisanja Međunarodnog suda, uključujući blagovremeno obezbjeđenje osoblja i sredstava, posebno za treće pretresno vijeće i prateće službe tužioca, te takođe traži od generalnog sekretara da Savjet bezbjednosti detaljno obavještava o napretku tog procesa;

 

  1. Donosi odluku da će se i nadalje aktivno baviti ovim predmetom.

 

Služba za informisanje javnosti

18

 

PRILOG

 

Član 11

Organizacija Međunarodnog suda

Međunarodni sud je sastavljen od sljedećih tijela:

  • Vijeća, koja su sastavljena od dva pretresna i jednog žalbenog vijeća;

 

  • Tužioca, i
  • Sekretarijata koji opslužuje oba vijeća i tužioca.

Član 12

Sastav vijeća

 

Vijeća su sastavljena od jedanaest nezavisnih sudija koji ne mogu biti državljani iste zemlje, a koji rade kako slijedi:

 

  • po tri sudije u svakom pretresnom vijeću;

 

  • pet sudija u žalbenom vijeću.

 

Član 13

Kvalifikacije i izbor sudija

  1. Sudije moraju biti osobe visokih moralnih kvaliteta, nepristrasne i čestite i imati kvalifikacije

 

kakve su potrebne za izbor na najviši pravosudni položaj u zemlji iz koje dolaze. Pri biranju sudija za oba vijeća dužna se pažnja posvećuje iskustvu sudija u krivičnom i međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i zakone o ljudskim pravima.

 

  1. Generalna skupština bira sudije Međunarodnog suda sa liste koju joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) Generalni sekretar traži od zemalja-članica Ujedinjenih nacija i država ne-članica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da nominiraju sudije;

 

(b) U roku od 60 dana nakon poziva Generalnog sekretara, svaka država može predložiti po dva kandidata čije kvalifikacije odgovaraju navedenom u paragrafu 1 gore, s tim da moraju imati različito državljanstvo;

 

(c) Generalni sekretar prosljeđuje primljene nominacije Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja listu sa najmanje dvadeset dva i najviše trideset tri kandidata, vodeći brigu da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi.

 

(d) Predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje listu kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa te liste bira jedanaest sudija Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova zemalja-članica Ujedinjenih nacija i zemalja ne-članica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, smatraće se izabranim. U slučaju da dva kandidata iste nacionalnosti dobiju većinu glasova, onaj koji je dobio veći broj glasova smatraće se izabranim.

 

  1. U slučaju ispražnjenog mjesta u vijećima, nakon konsultacije sa predsjedavajućim Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, Generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u paragrafu 1 gore.

 

  1. Sudije se biraju na rok od četiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrani.

 

________

 

Služba za informisanje javnosti

19

 

 

UJEDINJENE S

 

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

 

OPŠTA

S/RES/1329 (2000.)

  1. novembar 2000.

 

REZOLUCIJA BR. 1329 (2000.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4240. sjednici,

 

  1. novembra 2000. Savjet bezbjednosti,

Potvrđujući svoje Rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993. i 995 (1994.) od 8. novembra 1994., I dalje u uvjerenju da krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije doprinosi ponovnom uspostavljanju i održavanju mira u bivšoj Jugoslaviji,

 

Isto tako, i dalje u uvjerenju da u specifičnim okolnostima u Ruandi krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava doprinosi procesu nacionalnog pomirenja i ponovnom uspostavljanju i održavanju mira u Ruandi, te u toj regiji općenito, Razmotrivši pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 7. septembra 2000. (S/2000/865), kao i priložena pisma predsjednika Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju generalnom sekretaru od 12. maja 2000. i predsjednika Međunarodnog suda za Ruandu od 14. juna 2000., Uvjeren u potrebu formiranja grupe ad litem sudija na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju i povećanja broja sudija za žalbena vijeća Međunarodnih sudova, kako bi se Međunarodnim sudovima omogućilo da svoj rad okončaju što je prije moguće,

 

Imajući u vidu značajan napredak koji je postignut u poboljšanju postupka koji se primjenjuje na Međunarodnim sudovima i uvjeren u potrebu da njihovi organi nastave da ulažu napore kako bi se postigao daljnji napredak u toj oblasti,

 

Imajući u vidu stav koji su izrazili Međunarodni sudovi da bi se na tim sudovima trebalo suditi prvenstveno civilnim, vojnim i paravojnim čelnicima, a ne osumnjičenima nižeg ranga, Podsjećajući na to da su Međunarodni sudovi i nacionalni sudovi istovremeno nadležni za krivično gonjenje osoba osumnjičenih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, te imajući u vidu da Pravilnik o postupku i dokazima Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju predviđa da pretresno vijeće može odlučiti da suspenduje određenu optužnicu i dopusti nacionalnom sudu da preuzme određeni predmet,

 

Imajući u vidu i cijeneći trud koji su uložile sudije Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, kako bi relevantni organi Ujedinjenih nacija stekli relativno preciznu sliku o tome koliko treba da traje mandat

 

Međunarodnog suda, a što je istaknuto u prilogu I pisma Generalnog sekretara od 7. septembra 2000., Postupajući u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Odlučuje da formira grupu ad litem sudija na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju i da poveća broj članova žalbenih vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda za Ruandu i, u tom cilju, odlučuje da izmijeni članove 12, 13 i 14 Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i zamijeni te članove odredbama navedenim u prilogu I ove Rezolucije, te takođe odlučuje da izmijeni članove 11, 12 i 13 Statuta Međunarodnog suda za Ruandu i zamijeni te članove odredbama navedenim u prilogu II ove Rezolucije;

 

Služba za informisanje javnosti

20

 

  1. Odlučuje da se, što je prije moguće, izaberu dvojica dodatnih sudija Međunarodnog suda za Ruandu i takođe odlučuje, bez štete po član 12, paragraf 4 Statuta tog Međunarodnog suda, da će, kada budu izabrani, obavljati službu do isteka mandata postojećih sudija, te da će Savjet bezbjednosti, u cilju obavljanja tog izbora, bez obzira na član 12, paragraf 2 (c) Statuta, utvrditi spisak kandidata na osnovu prijava primljenih od najmanje četiri, a najviše šest kandidata;

 

  1. Odlučuje da će, kada dvojica sudija budu izabrani u skladu sa gorenavedenim paragrafom 2 i kada preuzmu dužnost, predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu, što je prije moguće, u skladu sa članom 13, paragrafom 3 Statuta Međunarodnog suda za Ruandu i članom 14, paragrafom 4 Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, preduzeti neophodne korake da se dvojica sudija koji budu izabrani ili imenovani u skladu sa članom 12 Statuta Međunarodnog suda za Ruandu imenuju za članove žalbenih vijeća Međunarodnih sudova;
  2. Traži od generalnog sekretara da poduzme praktične pripreme za izbore spomenute u paragrafu 2

 

gore, kako bi se što je prije moguće izvršio izbor dvadeset sedam ad litem sudija u skladu sa članom 13 ter Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te da bi se za Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud za Ruandu pravovremeno obezbijedio personal i uslovi za rad, a posebno za ad litem sudije, žalbena vijeća i s njima povezani dio Tužilaštva; nadalje, traži od generalnog sekretara da detaljno

 

izvještava Savjet bezbjednosti o napretku po ovom pitanju;

 

  1. Poziva sve države da u potpunosti sarađuju sa Međunarodnim sudovima i njihovim organima u skladu sa njihovim obavezama shodno Rezolucijama br. 827 (1993.) i 955 (1994.) i Statutima

 

Međunarodnih sudova, te pozdravlja pomoć koja je već pružena Međunarodnim sudovima u ispunjavanju njihovih mandata;

 

  1. Traži od generalnog sekretara da što je prije moguće Savjetu bezbjednosti podnese izvještaj koji će sadržavati procjenu i prijedloge vezane za datum okončanja vremenske nadležnosti Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju;

 

  1. Odlučuje da će se i nadalje aktivno baviti ovim predmetom.

 

Služba za informisanje javnosti

21

 

Prilog I

 

Član 12

Sastav vijeća

  1. Vijeća su sastavljena od šesnaest stalnih nezavisnih sudija, koji ne mogu biti državljani iste zemlje,

 

i od najviše devet ad litem nezavisnih sudija, naimenovanih u skladu sa članom 13 ter, paragrafom 2 Statuta, koji ne mogu biti državljani iste zemlje.

 

  1. Svako pretresno vijeće sastoji se od tri stalne sudije i najviše šest ad litem Svako pretresno vijeće u koje su raspoređene ad litem sudije može se podijeliti u sekcije od po tri sudije, među kojima su i stalne i ad litem sudije. Sekcija pretresnog vijeća ima iste nadležnosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijeću i ona donosi presude u skladu sa istim pravilima.

 

  1. Sedam stalnih sudija su članovi Žalbenog vijeća. Žalbeno vijeće se za svaki žalbeni predmet sastoji od pet članova.

 

Član 13

Kvalifikacije sudija

 

Stalne i ad litem sudije moraju biti osobe visokih moralnih kvaliteta, nepristrasne i čestite i imati kvalifikacije kakve su potrebne za izbor na najviši pravosudni položaj u zemlji iz koje dolaze. Pri biranju sudija za oba vijeća i za sekcije pretresnih vijeća, dužna se pažnja posvećuje iskustvu sudija u krivičnom i međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i zakone o ljudskim pravima.

 

Član 13 bis

Izbor stalnih sudija

 

  1. Četrnaest od šesnaest stalnih sudija Međunarodnog suda bira Generalna skupština sa spiska koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva zemlje-članice Ujedinjenih nacija i države ne-članice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije;

 

(b) u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po dva kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 13 Statuta, s tim da moraju imati različito državljanstvo i nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji od sudija članova Žalbenog vijeća koji je izabran ili naimenovan za sudiju Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande odgovornih za genocid i druga takva kršenja počinjena na teritoriji susjednih država između 1. januara 1994. i 31. decembra 1994. (dalje u tekstu: Međunarodni sud za Ruandu) u skladu sa članom 12 Statuta tog

 

Suda;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja spisak sa najmanje dvadeset osam i najviše četrdeset dva kandidata, vodeći brigu da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

 

(d) predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje spisak kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog spiska bira četrnaest stalnih sudija Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova zemalja-članica Ujedinjenih nacija i zemalja nečlanica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasiće se

 

izabranim. U slučaju da dva kandidata iste nacionalnosti dobiju većinu glasova, izabranim će se smatrati onaj koji je dobio veći broj glasova.

 

  1. U slučaju ispražnjenog mjesta u vijećima među stalnim sudijama koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa ovim članom, nakon konsultacije sa predsjedavajućim Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u članu 13 Statuta.

 

Služba za informisanje javnosti

22

 

 

  1. Stalne sudije koje su izabrane u skladu sa ovim članom biraju se na rok od četiri godine. Uslovi

 

službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrani.

 

Član 13 ter

Izbor i naimenovanje ad litem sudija

 

  1. Ad litem sudije Međunarodnog suda bira Generalna skupština sa spiska koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva zemlje-članice Ujedinjenih nacija i države ne-članice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju ad litem sudije Međunarodnog suda;

 

(b) u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po četiri kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 13 Statuta, vodeći pritom računa o pravilnoj zastupljenosti kandidata ženskog i muškog pola;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja spisak sa najmanje pedeset četiri kandidata, vodeći brigu da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi, te imajući na umu važnost ravnopravne geografske zastupljenosti;

 

(d) predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje spisak kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog spiska bira dvadeset sedam ad litem sudija Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova zemalja-članica Ujedinjenih nacija i zemalja ne-članica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasiće se izabranim;

 

(e) ad litem sudije se biraju na rok od četiri godine. Ad litem sudije ne mogu biti ponovo izabrani.

 

  1. Generalni sekretar će po zahtjevu predsjednika Međunarodnog suda imenovati ad litem sudije za vrijeme trajanja njihovog mandata u pretresna vijeća za jedno ili više suđenja, i to na ukupni period koji ne može biti duži od tri godine. Prilikom podnošenja zahtjeva za imenovanje određenog ad litem sudije, predsjednik Međunarodnog suda mora imati na umu kriterije postavljene u članu 13 Statuta, koji se odnose na sastav vijeća i sekcija pretresnih vijeća, zatim postavke u paragrafima 1 (b) i (c) gore, te broj glasova koje je dotični ad litem sudija dobio na Generalnoj skupštini.

 

Član 13 quater Status ad litem sudija

 

  1. Tokom perioda u kojem su imenovani na službu na Međunarodnom sudu, ad litem sudije će:

 

(a) uživati iste uslove službe, mutatis mutandis, kao i stalne sudije Međunarodnog suda;

 

(b) imati, osim ako nije drukčije predviđeno paragrafom 2 ispod, iste ovlasti kao i stalne sudije Međunarodnog suda;

 

(c) uživati povlastice i imunitet, izuzeća i olakšice kakve uživaju sudije Međunarodnog suda.

  1. Tokom perioda u kojem su imenovani na službu na Međunarodnom sudu, ad litem sudije neće:

 

(a) moći da biraju, niti da budu birani za predsjednika Međunarodnog suda niti za predsjedavajućeg pretresnog vijeća, shodno članu 14 Statuta;

 

(b) biti ovlašćeni da:

 

(i) usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu sa članom 15 Statuta. Oni će, međutim biti konsultovani prije usvajanja tih pravila;

 

(ii) pregledaju optužnicu u skladu sa članom 19 Statuta;

 

(iii) vrše konsultacije sa predsjednikom u vezi sa određivanjem sudija u skladu sa članom 14 Statuta, niti u vezi sa pomilovanjem ili ublažavanjem kazne u skladu sa članom 28 Statuta;

(iv) donose odluke u pretpretresnim postupcima.

 

Služba za informisanje javnosti

23

 

Član 14

Funkcioneri i članovi vijeća

  1. Stalne sudije Međunarodnog suda biraju predsjednika iz svojih redova.
  2. Predsjednik Međunarodnog suda je član Žalbenog vijeća i predsjedava njegovim radom.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik raspoređuje četvoricu stalnih sudija koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa članom 13 bis Statuta u Žalbeno vijeće, a devetoricu u pretresna vijeća.

 

  1. Predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu, u konsultaciji sa predsjednikom Međunarodnog suda, određuje dvojicu sudija koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa članom 12 Statuta Međunarodnog suda za Ruandu, za članove Žalbenog vijeća i za stalne sudije Međunarodnog suda.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik raspoređuje u pretresna vijeća one ad litem sudije koje povremeno mogu biti naimenovane u službu Međunarodnog suda.
  2. Sudija može biti član samo onog vijeća u koje je raspoređen.

 

  1. Stalne sudije svakog pretresnog vijeća biraju predsjedavajućeg sudiju iz svojih redova, koji nadgleda rad dotičnog pretresnog vijeća kao cjeline.

 

Služba za informisanje javnosti

24

 

Prilog II

 

Član 11

Sastav vijeća

 

Vijeća su sastavljena od šesnaest nezavisnih sudija koji ne mogu biti državljani iste zemlje, a koji rade kako slijedi:

 

  • po tri sudije u svakom pretresnom vijeću;

 

  • sedam sudija u Žalbenom vijeću. Žalbeno vijeće se za svaki žalbeni predmet sastoji od pet svojih članova.

 

Član 12

Kvalifikacije i izbor sudija

 

  1. Sudije moraju biti osobe visokih moralnih kvaliteta, nepristrasne i čestite i imati kvalifikacije kakve su potrebne za izbor na najviši pravosudni položaj u zemlji iz koje dolaze. Pri biranju sudija za vijeća dužna se pažnja posvećuje iskustvu sudija u krivičnom i međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i zakone o ljudskim pravima.

 

  1. Jedanaest sudija Međunarodnog suda bira Generalna skupština sa spiska koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

  • generalni sekretar poziva zemlje-članice Ujedinjenih nacija i države ne-članice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije;

 

  • u roku od šezdeset dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po dva kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u paragrafu 1 gore, s tim da moraju imati različito državljanstvo i nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji od sudija članova Žalbenog vijeća koji je izabran ili naimenovan za sudiju Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (dalje u tekstu: Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju) u skladu sa članom 13 bis Statuta tog Suda;

 

  • generalni sekretar prosljeđuje primljene nominacije Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja spisak sa najmanje dvadeset dva i najviše trideset tri kandidata, vodeći brigu da na Međunarodnom sudu za Ruandu budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

 

  • predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje spisak kandidata predsjedavajućem Generalne skupštine. Generalna skupština sa tog spiska bira jedanaest sudija Međunarodnog suda za Ruandu. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova zemalja-članica Ujedinjenih nacija i zemalja ne-članica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglasiće se izabranim. U slučaju da dva kandidata iste nacionalnosti dobiju većinu glasova, izabranim će se smatrati onaj koji je dobio veći broj glasova.

 

  1. U slučaju ispražnjenog mjesta u vijećima među sudijama koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa ovim članom, nakon konsultacije sa predsjedavajućim Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u paragrafu 1 gore.

 

  1. Sudije koje su izabrane u skladu sa ovim članom biraju se na rok od četiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Sudije mogu biti ponovo izabrani.

 

Član 13

Funkcioneri i članovi vijeća

  1. Sudije Međunarodnog suda za Ruandu biraju predsjednika.
  2. Predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu mora biti član jednog od pretresnih vijeća tog suda.

 

  1. Nakon konsultacija sa sudijama Međunarodnog suda za Ruandu, predsjednik određuje dvojicu sudija koji su izabrani ili naimenovani u skladu sa članom 12 ovog Statuta za članove Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i osam sudija za pretresna vijeća Međunarodnog suda za

Ruandu. Sudija može biti član samo onog vijeća u koje je raspoređen.

 

Služba za informisanje javnosti

25

 

  1. Članovi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju takođe će službovati kao članovi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za Ruandu.

 

  1. Sudije svakog pretresnog vijeća biraju predsjedavajućeg sudiju, koji će predsjedavati radom dotičnog pretresnog vijeća kao cjeline.

 

Služba za informisanje javnosti

26

 

 

UJEDINJENE S

NACIJE

 

Savjet bezbjednosti

 

Distribucija

OPŠTA

S/RES/1411 (2002.)

  1. maj 2002.

 

REZOLUCIJA BR. 1411 (2002.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4535. sjednici,

 

  1. maja 2002. Savjet bezbjednosti,

 

Potvrđujući Rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 955 (1994.) od 8. novembra 1994., 1165 (1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998. i 1329 (2000.) od 30. novembra 2000.,

Prihvaćajući da osobe koje su kandidovane, izabrane ili imenovane za sudije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu mogu imati državljanstvo dviju ili više država,

 

Svjestan da je barem jedna takva osoba već izabrana za sudiju jednog od međunarodnih krivičnih sudova,

 

Uzimajući u obzir da se u smislu članstva u vijećima međunarodnih krivičnih sudova smatra da takve osobe imaju državljanstvo samo one države u kojoj inače ostvaruju građanska i politička prava, Postupajući na osnovu Glave VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. odlučuje izmijeniti član 12 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i taj član zamijeniti odredbama utvrđenim u Prilogu I ove Rezolucije;

 

  1. odlučuje, takođe, izmijeniti član 11 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu i taj član zamijeniti odredbama utvrđenim u Prilogu II ove Rezolucije,

 

  1. odlučuje da će se i dalje aktivno baviti ovim pitanjem.

 

Služba za informisanje javnosti

27

 

Prilog I

 

Član 12

Sastav sudskih vijeća

 

  1. Sudska vijeća su sastavljena od šesnaest stalnih nezavisnih sudija, među kojima ne smije biti državljana iste države, i od najviše devet ad litem nezavisnih sudija odjednom, naimenovanih u skladu s

članom 13 ter, stavom 2 Statuta, među kojima ne smije biti državljana iste države.

  1. Svako pretresno vijeće sastoji se od troje stalnih sudija i najviše šest ad litem Svako

 

pretresno vijeće u koje su raspoređene ad litem sudije može se podijeliti u sekcije od po tri sudije, među kojima su i stalne i ad litem sudije. Sekcija pretresnog vijeća ima iste nadležnosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijeću i ona donosi presude u skladu s istim pravilima.

 

  1. Sedam stalnih sudija su članovi Žalbenog vijeća. Žalbeno vijeće za pojedini žalbeni predmet čini pet njegovih članova.

 

  1. Osoba koja se u smislu uslova za članstvo u vijećima Međunarodnog suda može smatrati državljaninom više od jedne države, smatraće se državljaninom one države u kojoj inače ostvaruje svoja građanska i politička prava.

 

Služba za informisanje javnosti

28

Prilog II

 

Član 11

Sastav sudskih vijeća

 

  1. Vijeća su sastavljena od šesnaest nezavisnih sudija među kojima ne smije biti državljana iste države, a koji rade kako slijedi:

 

(a) po troje sudija u svakom pretresnom vijeću;

 

(b) sedam sudija u Žalbenom vijeću. Žalbeno vijeće za pojedini žalbeni predmet čini pet njegovih članova.

 

  1. Osoba koja se u smislu uslova za članstvo u vijećima Međunarodnog suda za Ruandu može smatrati državljaninom više od jedne države, smatrat će se državljaninom one države u kojoj inače ostvaruje svoja građanska i politička prava.

 

Služba za informisanje javnosti

29

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

 

OPŠTA

 

S/RES/1431 (2002.)

  1. avgust 2002.

 

REZOLUCIJA BR. 1431 (2002.)

 

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4601. sjednici,

 

  1. augusta 2002. Savjet bezbjednosti,

Potvrđujući Rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 95 (1994.) od 8. novembra 1994., 1165

(1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329 (2000.) od 30. novembra 2000. i 1411

(2002.) od 17. maja 2002.,

Razmotrivši pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 14. septembra 2001.

 

(S/2001/764), kao i priloženo pismo predsjednika Međunarodnog suda za Ruandu od 9. jula 2001. upućeno generalnom sekretaru,

 

Razmotrivši takođe pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 4. marta 2002. (S/2002/241), kao i priloženo pismo predsjednika Međunarodnog suda za Ruandu od 6. februara 2002. upućeno generalnom sekretaru,

 

Uvjeren u potrebu formiranja grupe ad litem sudija na Međunarodnom sudu za Ruandu, kako bi se Međunarodnom sudu za Ruandu omogućilo da svoj rad okonča što je prije moguće, i odlučan da pomno prati kako napreduje rad Međunarodnog suda za Ruandu,

 

Postupajući u skladu s glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Odlučuje da formira grupu ad litem sudija na Međunarodnom sudu za Ruandu i u tu svrhu odlučuje da izmijeni članove 11, 12 i 13 Statuta Međunarodnog suda za Ruandu i te članove zamijeni odredbama iz Priloga I ove Rezolucije, te takođe odlučuje da izmijeni članove 13 bis i 14 Statuta

Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i te članove zamijeni odredbama iz Priloga II ove Rezolucije;

 

  1. Traži od generalnog sekretara da izvrši praktične pripreme kako bi se što prije proveo izbor osamnaest ad litem sudija u skladu s članom 12 ter Statuta Međunarodnog suda za Ruandu te kako bi se pravovremeno obezbijedilo osoblje i uslovi za rad, posebno ad litem sudija i s njima povezanih službi Tužilaštva; nadalje, traži od generalnog sekretara da detaljno izvještava Savjet bezbjednosti o napretku u vezi s ovim pitanjem;

 

  1. Poziva sve države da pruže punu saradnju Međunarodnom sudu za Ruandu i njegovim organima

u skladu sa svojim obavezama iz Rezolucije br. 955 (1994.) i Statutom Međunarodnog suda za Ruandu;

  1. Odlučuje da će se i dalje aktivno baviti ovim predmetom.

 

Služba za informisanje javnosti

30

 

Međunarodni sud za Ruandu

Prilog I

 

Član 11

Sastav sudskih vijeća

 

  1. Sudska vijeća su sastavljena od šesnaest stalnih nezavisnih sudija, među kojima ne smije biti državljana iste države, i odjednom najviše devet ad litem nezavisnih sudija, naimenovanih u skladu s članom 12 ter, stavom 2 Statuta, koji ne mogu biti državljani iste države.

 

  1. Svako pretresno vijeće sastoji se od troje stalnih sudija i istovremeno najviše četiri ad litem Svako pretresno vijeće u koje su raspoređene ad litem sudije može se podijeliti u sekcije od po troje sudija, među kojima su i stalne i ad litem sudije. Sekcija pretresnog vijeća ima iste nadležnosti i odgovornosti koje po Statutu pripadaju pretresnom vijeću i donosi presude u skladu s istim pravilima.

 

  1. Sedam stalnih sudija članovi su Žalbenog vijeća. Žalbeno vijeće za pojedini žalbeni predmet sastoji se od pet njegovih članova.

 

  1. Osoba koja se u smislu uslova za članstvo u vijećima Međunarodnog suda za Ruandu može smatrati državljaninom više od jedne države, smatra se državljaninom one države u kojoj inače ostvaruje svoja građanska i politička prava.

 

Član 12

Kvalifikacije sudija

Stalne i ad litem sudije moraju biti nepristrasne i čestite osobe visokih moralnih kvaliteta koje

 

posjeduju kvalifikacije potrebne za izbor na najviše pravosudne funkcije u zemlji iz koje dolaze. Prilikom određivanja ukupnog sastava sudskih vijeća i sekcija pretresnih vijeća, dužna se pažnja posvećuje iskustvu sudija u krivičnom i međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i ljudska prava.

Član 12 bis

Izbor stalnih sudija

 

  1. Jedanaest stalnih sudija Međunarodnog suda za Ruandu bira Generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva države članice Ujedinjenih nacija i države nečlanice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju stalne sudije Međunarodnog suda za Ruandu;

 

(b) u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti najviše dva

 

kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 12 Statuta, s tim da moraju imati različito državljanstvo i nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji od sudija članova Žalbenog vijeća koji je izabran ili naimenovan za stalnog sudiju Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju) u skladu s članom 13 bis Statuta tog Suda;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja popis s najmanje dvadeset dva i najviše trideset tri kandidata, vodeći računa o tome da na Međunarodnom sudu za Ruandu budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

 

  • predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje popis kandidata predsjedniku Generalne skupštine. Generalna skupština s tog popisa bira jedanaest stalnih sudija Međunarodnog suda za Ruandu. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova država članica Ujedinjenih nacija i država nečlanica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglašavaju se izabranim. U slučaju da dva kandidata istog državljanstva imaju potrebnu većinu glasova, izabranim se smatra onaj koji je dobio veći broj glasova.

 

Služba za informisanje javnosti

31

 

  1. U slučaju ispražnjenog mjesta u sudskim vijećima među stalnim sudijama izabranim ili naimenovanim u skladu s ovim članom, nakon konsultacije s predsjednicima Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u članu 12 Statuta.

 

  1. Stalne sudije izabrane u skladu s ovim članom biraju se na razdoblje od četiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Sudije mogu biti ponovo izabrani.

 

Član 12 ter

Izbor i naimenovanje ad litem sudija

 

  1. Ad litem sudije Međunarodnog suda za Ruandu bira Generalna skupština s popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva države članice Ujedinjenih nacija i države nečlanice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju ad litem sudije Međunarodnog suda za Ruandu;

 

(b) u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti po četiri kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 12 Statuta, vodeći pritom računa o pravilnoj zastupljenosti kandidata ženskog i muškog pola;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih kandidatura Savjet bezbjednosti sastavlja popis od najmanje trideset šest kandidata, vodeći računa da su zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi, te imajući na umu važnost ravnopravne geografske zastupljenosti;

 

(d) predsjednik Savjeta bezbjednosti prosljeđuje popis kandidata predsjedniku Generalne skupštine. Generalna skupština s tog popisa bira osamnaest ad litem sudija Međunarodnog suda za Ruandu. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova država članica Ujedinjenih nacija i država nečlanica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglašavaju se izabranim;

 

(e) ad litem sudije se biraju na razdoblje od četiri godine. Ad litem sudije ne mogu biti ponovo izabrane.

 

  1. Za vrijeme trajanja njihovog mandata, generalni sekretar po zahtjevu predsjednika Međunarodnog suda za Ruandu imenuje ad litem sudije u pretresna vijeća za jedno ili više suđenja tokom razdoblja koje ne može biti duže od tri godine. Prilikom podnošenja zahtjeva za imenovanje ad litem sudije, predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu mora imati na umu kriterije iz člana 12 Statuta koji se odnose na sastav vijeća i sekcija pretresnih vijeća, odredbe stava 1 (b) i (c) ovog člana, te broj glasova koje je dotični ad litem sudija dobio u Generalnoj skupštini.

 

Član 12 quater Status ad litem sudija

 

  1. Tokom razdoblja na koje su imenovani da rade na Međunarodnom sudu za Ruandu, ad litem sudije:

(a) imaju iste uslove službe, mutatis mutandis, kao i stalne sudije Međunarodnog suda za Ruandu;

 

(b) imaju ista ovlaštenja kao i stalne sudije Međunarodnog suda za Ruandu, uz ograde navedene u stavu 2 ovog člana;

 

(c) imaju povlastice i imunitet, izuzeća i olakšice koje su na raspolaganju sudijama Međunarodnog suda za Ruandu.

 

  1. Tokom razdoblja na koje su imenovani da rade na Međunarodnom sudu za Ruandu, ad litem sudije:

(a) nemaju pravo da biraju niti da budu birani za predsjednika Međunarodnog suda za Ruandu

 

niti za predsjedavajućeg sudiju pretresnog vijeća shodno članu 13 Statuta; (b) nemaju ovlasti:

 

Služba za informisanje javnosti

32

 

  • da usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu s članom 14 Statuta. Njih se, međutim, konsultuje prije usvajanja tih pravila;

 

  • da pregledaju optužnicu u skladu s članom 18 Statuta;

 

  • da učestvuju u konzultacijama s predsjednikom Međunarodnog suda za Ruandu o raspoređivanju sudija u skladu s članom 13 Statuta, niti o pomilovanju ili ublažavanju kazne u skladu s članom 27 Statuta;

 

  • da donose odluke u pretpretresnom postupku.

 

Član 13

Funkcioneri i članovi vijeća

  1. Stalne sudije Međunarodnog suda za Ruandu biraju predsjednika iz svojih redova.
  2. Predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu je član jednog od njegovih pretresnih vijeća.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda za Ruandu, predsjednik raspoređuje dvoje stalnih sudija izabranih ili naimenovanih u skladu s članom 12 bis Statuta u Žalbeno vijeće Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, a osmoro u pretresna vijeća Međunarodnog suda za Ruandu.
  2. Članovi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju postupaju i kao članovi Žalbenog vijeća Međunarodnog suda za Ruandu.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik u pretresna vijeća raspoređuje ad litem sudije koji povremeno budu imenovani da rade na Međunarodnom sudu.
  2. Sudija može raditi samo u onom vijeću u koje je raspoređen.

 

  1. Stalne sudije svakog pretresnog vijeća iz svojih redova biraju predsjedavajućeg sudiju koji nadgleda cjelokupni rad tog pretresnog vijeća.

 

Služba za informisanje javnosti

33

 

Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju

Prilog II

 

Član 13 bis

Izbor stalnih sudija

 

  1. Četrnaest stalnih sudija Međunarodnog suda bira generalna skupština sa popisa koji joj dostavlja Savjet bezbjednosti, na sljedeći način:

 

(a) generalni sekretar poziva države članice Ujedinjenih nacija i države nečlanice koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija da kandiduju sudije;

 

(b) u roku od 60 dana nakon poziva generalnog sekretara, svaka država može predložiti najviše dva kandidata čije kvalifikacije odgovaraju onima navedenim u članu 13 Statuta, s tim da moraju imati različito državljanstvo i nijedan od njih ne smije biti državljanin iste države kao bilo koji od sudija članova Žalbenog vijeća koji je izabran ili naimenovan za sudiju Međunarodnog suda za krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande koji su odgovorni za genocid i druga slična kršenja počinjena na teritoriji susjednih država između 1. januara 1994. i

 

  1. decembra 1994. (dalje u tekstu: Međunarodni sud za Ruandu) u skladu sa članom 12 bis Statuta tog Suda;

 

(c) generalni sekretar prosljeđuje primljene kandidature Savjetu bezbjednosti. Na osnovu primljenih nominacija Savjet bezbjednosti sastavlja popis sa najmanje dvadeset osam i najviše četrdeset dva kandidata, vodeći računa o tome da budu zastupljeni glavni svjetski pravni sistemi;

 

(d) predsjedavajući Savjeta bezbjednosti prosljeđuje popis kandidata predsjedniku Generalne skupštine. Generalna skupština s tog popisa bira četrnaest stalnih sudija Međunarodnog suda. Kandidati koji dobiju apsolutnu većinu glasova država članica Ujedinjenih nacija i država nečlanica koje imaju stalne posmatračke misije u sjedištu Ujedinjenih nacija, proglašavaju se izabranim. U slučaju da dva kandidata istog državljanstva imaju potrebnu većinu glasova, izabranim se smatra onaj koji je dobio veći broj glasova.

 

  1. U slučaju ispražnjenog mjesta u sudskim vijećima među stalnim sudijama izabranim ili naimenovanim u skladu s ovim članom, nakon konsultacije s predsjednicima Savjeta bezbjednosti i Generalne skupštine, generalni sekretar na ispražnjeno mjesto do kraja mandata imenuje osobu koja ispunjava kvalifikacije navedene u članu 13 Statuta.

 

  1. Stalne sudije izabrane u skladu s ovim članom biraju se na razdoblje od četiri godine. Uslovi službe su isti kao i za sudije Međunarodnog suda pravde. Sudije mogu biti ponovo izabrane.

 

Član 14

Funkcioneri i članovi Vijeća

 

  1. Stalne sudije Međunarodnog suda biraju predsjednika iz svojih redova.
  2. Predsjednik Međunarodnog suda je član Žalbenog vijeća i predsjedava njegovim radom.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik raspoređuje četvoro stalnih sudija izabranih ili naimenovanih u skladu s članom 13 bis Statuta u Žalbeno vijeće, a devetoro u pretresna vijeća,

 

  1. Predsjednik Međunarodnog suda za Ruandu, nakon konsultacija s predsjednikom Međunarodnog suda, određuje dvoje stalnih sudija Međunarodnog suda za Ruandu, koji su izabrani i naimenovani u skladu s članom 12 bis Statuta tog Suda za članove Žalbenog vijeća i stalne sudije Međunarodnog suda.

 

  1. Nakon konsultacija sa stalnim sudijama Međunarodnog suda, predsjednik raspoređuje u pretresna vijeća ad litem sudije koje povremeno budu imenovane da rade na Međunarodnom sudu.

 

  1. Sudija može raditi samo u onom vijeću u koje je raspoređen.

 

Služba za informisanje javnosti

34

 

  1. Stalne sudije svakog pretresnog vijeća iz svojih redova biraju predsjedavajućeg sudiju koji nadgleda cjelokupni rad tog pretresnog vijeća.

 

Služba za informisanje javnosti

35

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

 

OPŠTA

S/RES/1481 (2003.)

  1. maj 2003.

 

REZOLUCIJA BR. 1481 (2003.)

 

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4759. sjednici,

 

  1. maja 2003. Savjet bezbjednosti,

Potvrđujući Rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329

 

(2000.) od 30. novembra 2000., 1411 (2002.) od 17. maja 2002. i 1431 (2002.) od 14. augusta 2002. Razmotrivši pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 18. marta 2002.

 

(S/2002/304), kao i priloženo pismo predsjednika Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 12. marta 2002. upućeno generalnom sekretaru,

 

Razmotrivši, takođe, pismo generalnog sekretara predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 7. maja 2003.

 

(S/2003/530), kao i priloženo pismo predsjednika Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od 1. maja 2003. upućeno generalnom sekretaru,

 

Uvjeren u potrebu povećanja ovlasti ad litem sudija na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju tako da, dok su raspoređeni da rade u jednom predmetu, mogu postupati i u pretpretresnim postupcima u drugim predmetima, ako se za to ukaže potreba i ako su u situaciji da to učine,

 

Postupajući u skladu s glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Odlučuje da izmijeni član 13 quater Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i zamijeni ga odredbama u prilogu ove Rezolucije;

 

  1. Odlučuje da će se i dalje aktivno baviti ovim predmetom.

 

Služba za informisanje javnosti

36

Prilog

 

Član 13 quater

Status ad litem sudija

  1. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Međunarodnom sudu, ad litem sudije:

(a) imaju iste uslove službe, mutatis mutandis, kao i stalne sudije Međunarodnog suda;

 

(b) imaju iste ovlasti kao i stalne sudije Međunarodnog suda, uz ograde navedene u stavu 2 ovog člana;

 

(c) imaju povlastice i imunitet, izuzeća i olakšice koje su na raspolaganju sudijama Međunarodnog suda.

 

(d) imaju ovlasti da donose odluke u pretpretresnom postupku i u drugim predmetima, a ne samo onima koji su pred pretresnim vijećem u koje su raspoređeni.

 

  1. Tokom perioda na koji su imenovani da rade na Međunarodnom sudu, ad litem sudije:

 

  • nemaju pravo da biraju niti da budu birani za predsjednika Međunarodnog suda niti za predsjedavajućeg sudiju pretresnog vijeća shodno članu 14 Statuta;

 

  • nemaju ovlasti:

 

  • da usvajaju pravila o postupku i dokazima u skladu s članom 15 Statuta. Oni će, međutim, biti konsultovani prije usvajanja tih pravila;

 

  • da pregledaju optužnicu u skladu s članom 19 Statuta;

 

  • da učestvuju u konsultacijama sa predsjednikom o raspoređivanju sudija u skladu s članom 14 Statuta, niti o pomilovanju ili ublažavanju kazne u skladu s članom 28

 

Statuta.

 

Služba za informisanje javnosti

37

 

Služba za informisanje javnosti

38

 

REZOLUCIJE KOJE SE ODNOSE NA MEĐUNARODNI SUD

 

Rezolucije kojima nije izmijenjen Statut, ali koje su relevantne za MKSJ.  
Rezolucija br. 1503 od 28. avgusta 2003…………………………………………………………………………………… 39
Prilog I……………………………………………………………………………………………………………………………………. 41
Rezolucija br. 1504 od 4. septembra 2003………………………………………………………………………………… 40

Rezolucija br. 1534 od 26. marta 2004……………………………………………………………………………………..44

Služba za informisanje javnosti

39

 

Služba za informisanje javnosti

40

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

 

OPŠTA

S/RES/1503 (2003.)

  1. avgust 2003.

 

REZOLUCIJA BR. 1503 (2003.)

 

koju je prihvatio Savjet bezbjednosti na svojoj 4817. sjednici,

 

  1. augusta 2003. Savjet bezbjednosti,

 

Podsjećajući na Rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 955 (1994.) od 8. novembra 1994., 978 (1995.) od 27. februara 1995., 1165 (1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329

(2000.) od 30. novembra 2000., 1411 (2002.) od 17. maja 2002., 1431 (2002.) od 14. augusta 2002. i 1481

 

(2003.) od 19. maja 2003.,

 

Imajući u vidu pismo generalnog sekretara upućeno predsjedniku Savjeta bezbjednosti od 28. jula 2003. (S/2003/766),

 

Odajući priznanje Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnom krivičnom sudu za Ruandu (MKSR) za važan doprinos postizanju trajnog mira i bezbjednosti u bivšoj

Jugoslaviji i Ruandi i napretku koji su ostvarili od svog osnivanja,

 

Imajući u vidu da je važan preduvjet ostvarivanja ciljeva zacrtanih u strategiji za okončanje rada MKSJ-a i MKSR-a puna saradnja svih država i to posebno u hapšenju svih osoba koje su još na slobodi, a protiv kojih su podignute optužnice na MKSJ-u ili MKSR-u,

 

Pozdravljajući korake koje su poduzele države na Balkanu i one u regiji Velikih jezera Afrike da bi unaprijedile saradnju u hapšenju svih osoba koje su na slobodi, a protiv kojih su na MKSJ-u i MKSR-u podignute optužnice, no izražavajući zabrinutost zbog činjenice da neke države još uvijek nisu osigurale punu suradnju,

 

Potičući države članice da razmotre mogućnost donošenja mjera protiv pojedinaca i grupa ili organizacija koje pomažu optuženima da ostanu na slobodi i da i dalje izbjegavaju privođenje pravdi, uključujući mjere kojima se želi ograničiti mogućnost putovanja i zamrznuti sredstva tim pojedincima, grupama i organizacijama,

Ponavljajući i najenergičnije potvrđujući izjavu predsjednika Savjeta bezbjednosti (S/PRST/2002/21)

od 23. jula 2002. kojom se daje podrška strategiji MKSJ-a na osnovu koje će istrage biti završene do kraja

  1. godine, svi prvostepeni postupci do kraja 2008. godine, a kompletan rad Suda do 2010. godine

 

(Strategija okončanja rada MKSJ-a) (S/2002/678), s tim da će se Sud u svom radu usredsrediti na krivično gonjenje najviših vođa za koje se sumnja da su najodgovorniji za krivična djela u nadležnosti MKSJ-a i na suđenje tim vođama, dok će predmete u vezi s onima koji ne snose odgovornost tog nivoa prenijeti na nadležne nacionalne jurisdikcije, prema okolnostima, uz jačanje sposobnosti tih jurisdikcija da obavljaju taj posao,

 

Potičući MKSR na izradu detaljne strategije po uzoru na Strategiju okončanja rada MKSJ-a, kako bi se predmeti koji se odnose na optužene srednjeg i nižeg ranga mogli prenijeti na nadležne nacionalne jurisdikcije, prema okolnostima, uključujući i na Ruandu, kako bi se MKSR-u omogućilo da ostvari svoj cilj okončanja istraga do kraja 2004. godine, svih prvostepenih postupaka do kraja 2008. i kompletnog rada Suda do 2010. godine (Strategija okončanja rada MKSR-a),

 

Imajući u vidu da gorespomenuta strategija okončanja rada ni na jedan način ne mijenja obavezu

 

Ruande i zemalja bivše Jugoslavije da provode istrage koje se odnose na optužene kojima se neće suditi na MKSJ-u i MKSR-u i da poduzmu odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem, imajući istovremeno na umu da MKSJ i MKSR imaju prvenstvo nad nacionalnim sudovima,

 

Služba za informisanje javnosti

41

 

Imajući u vidu da je jačanje nacionalnih pravosudnih sistema od ključne važnosti za funkcioniranje pravne države općenito, a pogotovo za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a, Imajući u vidu da je osnovni preduvjet za ostvarivanje ciljeva strategije okončanja rada MKSJ-a hitno osnivanje, pod pokroviteljstvom Visokog predstavnika, i što skorije funkcionisanje posebnog Vijeća pri državnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: “Vijeće za ratne zločine”) kojem će MKSJ potom upućivati optužene nižeg i srednjeg ranga,

 

Uvjeren da MKSJ i MKSR mogu najefikasnije i najekspeditivnije ispuniti svoj zadatak ako svaki od njih ima svog tužioca,

Postupajući u skladu s Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Poziva međunarodnu zajednicu da u sklopu strategije okončanja rada sudova pomogne nacionalnim jurisdikcijama da povećaju svoju sposobnost krivičnog gonjenja u predmetima koji će biti prenijeti s

MKSJ-a i MKSR-a te potiče predsjednike, tužioce i sekretare MKSJ-a i MKSR-a da razvijaju i unaprijede svoje “outreach” programe;

 

  1. Poziva sve države, posebno Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da pojačaju saradnju sa MKSJ-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, pogotovo da bi se Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i Ante Gotovina i svi ostali optuženi izveli pred

MKSJ, te poziva ove i sve ostale osobe protiv kojih je na MKSJ-u podignuta optužnica a još uvijek se nalaze na slobodi da se predaju MKSJ-u;

 

  1. Poziva sve države, posebno Ruandu, Keniju, Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo

 

da pojačaju saradnjusa MKSR-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, uključujući pomoć u vezi s istragama koje se odnose na Patriotsku vojsku Ruande i naporima da se Felicien Kabuga i svi ostali optuženi dovedu pred MKSR, te poziva ovu i sve ostale osobe protiv kojih je na MKSR-u podignuta optužnica a još uvijek se nalaze na slobodi da se predaju MKSR-u;

 

  1. Poziva sve države da surađuju s Međunarodnom kriminalističkom policijom (MKP-Interpol) kako bi osobe protiv kojih su na MKSJ-u i MKSR-u podignute optužnice bile uhapšene i prebačene na te sudove;

 

  1. Poziva donatore da podrže rad Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu na osnivanju posebnog savjeta na državnom sudu Bosne i Hercegovine koji će suditi na osnovu optužbi za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava;

 

  1. Traži da predsjednici MKSJ-a i MKSR-a i njihovi tužioci, u svojim godišnjim izvještajima Savjetu, obrazlože svoje planove o provedbi strategija okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a;

 

  1. Poziva MKSJ i MKSR da poduzmu sve mjere kako bi završili istrage do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i kako bi okončali svoj rad 2010. godine (strategija okončanja rada);

 

  1. Odlučuje da se član 15 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu mijenja i zamijeni

odredbom iz Priloga I ove Rezolucije, te traži da generalni sekretar imenuje tužioca MKSR-a;

  1. Pozdravlja namjeru, koju je generalni sekretar naveo u svom pismu od 28. jula 2003. godine, da se

Savjetu bezbjednosti dostavi ime gđe Carle Del Ponte kao kandidata za tužioca MKSJ-a;

 

  1. Odlučuje i dalje aktivno rješavati ovo pitanje.

 

Služba za informisanje javnosti

42

Prilog I

 

Član 15

Tužilac

 

  1. Tužilac je odgovoran za istragu i krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande odgovornih za takva kršenja počinjena na teritoriji susjednih država u razdoblju od 1. januara 1994. do 31. decembra 1994.
  2. Tužilac djeluje nezavisno kao zasebni organ Međunarodnog suda za Ruandu. On ne smije tražiti ni primati upute ni od koje vlade niti bilo kojeg drugog izvora.

 

  1. Tužilaštvo se sastoji od tužioca i drugog kvalifikovanog osoblja ovisno o potrebi.

 

  1. Tužioca imenuje Savjet bezbjednosti na osnovu prijedloga generalnog sekretara. Tužilac mora biti osoba visokih moralnih kvaliteta i posjedovati najviši stepen stručnosti i iskustva u vođenju istraga i gonjenja u krivičnim predmetima. Tužilac ima mandat od četiri godine i može biti ponovno izabran. Uslovi službe tužioca odgovaraju uslovima službe podsekretara Ujedinjenih nacija.

 

  1. Osoblje Tužilaštva imenuje generalni sekretar na preporuku tužioca.

 

 

Služba za informisanje javnosti

 

43

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti

Distribucija

OPŠTA

 

S/RES/1504 (2003.)

  1. septembar 2003.

 

REZOLUCIJA BR. 1504 (2003.)

 

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4819. sjednici,

 

  1. septembra 2003. Savjet bezbjednosti,

Podsjećajući na svoju Rezoluciju br. 1503 (2003.) od 28. avgusta 2003.,

Imajući u vidu da je tom Rezolucijom Savjet stvorio novu funkciju tužioca na Međunarodnom sudu za

Ruandu,

 

Imajući u vidu da je u svojoj Rezoluciji br. 1503 (2003.) Savjet pozdravio namjeru generalnog

sekretara da za tužioca Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju pred Savjetom kandiduje gđu Carlu Del

Ponte,

 

Uzimajući u obzir član 16(4) Statuta Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju,

 

Razmotrivši kandidaturu gđe Carle Del Ponte za tužioca Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju od strane generalnog sekretara,

 

Imenuje gđu Carlu Del Ponte za tužioca Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju koje imenovanje stupa na snagu od 15. septembra 2003. sa četvorogodišnjim mandatom.

 

Služba za informisanje javnosti

44

 

UJEDINJENE S

NACIJE

Savjet bezbjednosti Distribucija

 

OPŠTA

S/RES/1534 (2004.)

 

  1. mart 2004.

 

REZOLUCIJA BR. 1534 (2004.)

koju je Savjet bezbjednosti usvojio na svojoj 4935. sjednici,

 

  1. marta 2004. Savjet bezbjednosti,

 

Podsjećajući na rezolucije br. 827 (1993.) od 25. maja 1993., 955 (1994.) od 8. novembra 1994., 978 (1995.) od 27. februara 1995., 1165 (1998.) od 30. aprila 1998., 1166 (1998.) od 13. maja 1998., 1329

(2000.) od 30. novembra 2000., 1411 (2002.) od 17. maja 2002., 1431 (2002.) od 14. augusta 2002. i 1481

(2003.) od 19. maja 2003.,

 

Ponavljajući i najenergičnije potvrđujući izjavu predsjedavajućeg Savjeta bezbjednosti (S/PRST/2002/21) od 23. jula 2002. kojom se daje podrška strategiji okončanja rada MKSJ-a i Rezoluciji br. 1503. (2003.) od 28. augusta 2003.,

 

Podsjećajući na Rezoluciju br. 1503 (2003.) kojom se Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodni krivični sud za Ruandu (MKSR) pozivaju da poduzmu sve moguće mjere kako bi sve istrage završili do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i svoj rad priveli kraju 2010. godine (strategija okončanja rada), te od predsjednika i tužilaca MKSJ-a i MKSR- traži a da u svojim godišnjim izvještajima Savjetu bezbjednosti obrazlože svoje planove za provođenje strategije okončanja rada,

 

Pozdravljajući izlaganja predsjednika i tužilaca MKSJ-a i MKSR-a Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra 2003.,

 

Odajući priznanje ovim međunarodnim sudovima na velikom doprinosu postizanju trajnog mira, bezbjednosti i nacionalnog pomirenja, te napretku koji su ostvarili od svoga osnivanja, kao i na dosadašnjim naporima na provođenju strategije okončanja rada i pozivajući ih da se, s punom odgovornošću, postaraju da se njihovi budžeti koriste efikasno i djelotvorno,

 

Ponovo podvlačeći svoju podršku tužiocima MKSJ-a i MKSR-a u njihovim daljnjim naporima da optužene koji su još uvijek na slobodi izvedu pred MKSJ i MKSR,

 

Konstatujući sa zabrinutošću probleme da se osigura odgovarajuća regionalna saradnja, istaknute u izlaganjima Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra 2003.,

 

Konstatujući sa zabrinutošću i naznake iznesene u izlaganjima Savjetu bezbjednosti od 9. oktobra

 

  1. da se strategija okončanja rada iz Rezolucije br. 1503 (2003.) možda neće moći provesti, Postupajući u skladu s Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija,

 

  1. Potvrđuje nužnost suđenja svim osobama koje je optužio MKSJ i ponovo poziva sve države, posebno Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i Republiku Srpsku u Bosni i

Hercegovini, da pojačaju saradnju sa MKSJ-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, pogotovo da bi se Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kao i Ante Gotovina i svi ostali optuženi izveli pred MKSJ, te poziva sve osobe protiv kojih je na MKSJ-u podignuta optužnica a još se uvijek nalaze na slobodi da se predaju MKSJ-u;

 

  1. Potvrđuje nužnost suđenja svim osobama koje je optužio MKSR i ponovo poziva sve države, posebno Ruandu, Keniju, Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo da pojačaju saradnju sa MKSR-om i pruže mu svu potrebnu pomoć, uključujući pomoć u vezi s istragama koje se odnose na Patriotsku vojsku Ruande i naporima da se Felicien Kabuga i svi ostali

Služba za informisanje javnosti

45

 

optuženi dovedu pred MKSR, te poziva sve osobe protiv kojih je na MKSR-u podignuta optužnica a još uvijek se nalaze na slobodi da se predaju MKSR-u;

 

  1. Naglašava značaj punog provođenja strategije okončanja rada, izložene u paragrafu 7 Rezolucije 1503 (2003.), kojom se MKSJ i MKSR pozivaju da poduzmu sve moguće mjere kako bi sve istrage završili do kraja 2004. godine, sve prvostepene postupke do kraja 2008. godine i svoj rad priveli kraju 2010. godine, pri čemu se na svaki od ovih međunarodnih sudova apeluje da na tome temelji svoje planove i aktivnosti;

 

  1. Poziva tužioce MKSJ-a i MKSR-a da pregledaju neriješene predmete kako bi se utvrdilo koji će se dalje rješavati, a koje bi trebalo prenijeti na nadležne nacionalne jurisdikcije, kao i koje mjere treba poduzeti da bi se provela strategija okončanja rada izložena u Rezoluciji br. 1503 (2003.) i apeluje na njih da taj pregled obave što prije i da u procjene koje moraju dostaviti Savjetu bezbjednosti shodno paragrafu 6 ove Rezolucije uključe i izvještaj o postignutom;

 

  1. Poziva svaki od ovih međunarodnih sudova da prilikom pregleda i potvrde svake eventualne nove optužnice osigura da su te optužnice usredsređene na najviše vođe za koje se sumnja da su najodgovorniji za krivična djela u nadležnosti relevantnog međunarodnog suda, kako je izloženo u Rezoluciji br. 1503 (2003.);

 

  1. Traži od svakog od ovih međunarodnih sudova da do 31. maja 2004. godine, a nakon toga svakih šest mjeseci, dostavi Savjetu bezbjednosti procjene njihovog predsjednika i tužioca u kojima će biti detaljno navedeno kakav je napredak ostvaren u smislu provedbe strategije okončanja rada ovih sudova, uz obrazloženje o tome koje su mjere poduzete da bi se strategija okončanja provela, a koje još treba poduzeti, uključujući prenošenje predmeta koji se odnose na optužene srednjeg i nižeg ranga na nadležne nacionalne jurisdikcije; izražava namjeru Savjeta bezbjednosti da se sa predsjednikom i tužiocem svakog od ovih međunarodnih sudova sastane kako bi razgovarali o tim procjenama;

 

  1. Izražava opredjeljenje Savjeta bezbjednosti da preispita situaciju i da, u svjetlu procjena iz prethodnog paragrafa, osigura poštovanje rokova zacrtanih u okviru strategije okončanja rada i potvrđenih Rezolucijom br. 1503 (2003.);

 

  1. Odaje priznanje onim državama koje su zaključile sporazum o izvršavanju kazne osoba koje je osudio MKSJ i MKSR ili koje su po drugim osnovama prihvatile da takvi osuđenici služe kazne na njihovim teritorijama; potiče druge države koje imaju takve mogućnosti da učine isto; poziva MKSJ i MKSR da nastave i pojačaju napore na zaključivanju novih sporazuma za izvršenje kazni ili da u tom pogledu osiguraju saradnju drugih država;

 

  1. Podsjeća na činjenicu da je jačanje nadležnih nacionalnih pravosudnih sistema od suštinske važnosti za vladavinu prava uopšte, a konkretno za provedbu strategije okončanja rada MKSJ-a i MKSR-a;

 

  1. Pozdravlja posebno napore OHR-a, MKSJ-a i donatora da se osnuje vijeće za ratne zločine u Sarajevu; potiče sve strane da nastave s naporima na efikasnom osnivanju ovog vijeća; potiče donatore da pruže dovoljnu finansijsku podršku kako bi se osiguralo uspješno vođenje krivičnih postupaka u Bosni i Hercegovini i u cijelom regionu;

 

  1. Donosi odluku da će i dalje aktivno rješavati ovo pitanje.

Related posts