ZAKON
O MIRNOM RJEŠAVANJU RADNIH SPOROVA
(Službene novine F BiH broj 49/21)
DIO PRVI – OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
(Predmet Zakona)
(1) Ovim zakonom uređuje se postupak mirnog rješavanja radnih sporova
(individualnih i kolektivnih), način određivanja miritelja i arbitara i druga pitanja od
značaja za mirno rješavanje radnih sporova na teritoriji Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacije), ako drugim zakonom nije drugačije
određeno.
(2) Postupak mirnog rješavanja radnih sporova pokreće se i vodi u skladu sa ovim
zakonom, ako o njemu nije odlučeno pravomoćnom sudskom odlukom.
Član 2.
(Definicije pojmova)
U smislu ovog zakona pojedini izrazi imaju sljedeća značenja:
a) stranom u individualnom radnom sporu smatraju se radnik i poslodavac (u
daljnjem tekstu: strane u individualnom sporu);
b) stranom u kolektivnom radnom sporu smatraju se učesnici u kolektivnom
pregovaranju i drugi subjekti kolektivnih prava (u daljnjem tekstu: strane u
kolektivnom sporu);
c) miriteljem se smatra lice izabrano za miritelja u skladu sa ovim zakonom koje
kao član mirovnog vijeća posreduje između strana u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu, te daje prijedloge i preporuke sa ciljem zaključivanja
sporazuma o mirnom rješavanju radnog spora;
d) arbitrom se smatra lice koje kao član arbitražnog vijeća donosi odluku kojom se
okončava radni spor;
e) individualni radni spor je spor koji se vodi u vezi sa prestankom ugovora o radu,
ponudom i zaključivanjem ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima,
neisplaćivanjem plaća i naknada, otpremninom i naknadom štete (u daljnjem
tekstu: individualni spor);
f) kolektivni radni spor je spor nastao u vezi sa zaključivanjem, primjenom,
izmjenom ili dopunom, odnosno otkazivanjem kolektivnog ugovora,
donošenjem i primjenom pravilnika o radu, ostvarivanjem prava na sindikalno
organiziranje, osnivanjem vijeća zaposlenika i drugim kolektivnim pravima (u
daljnjem tekstu: kolektivni spor);
g) mirovno vijeće je tijelo koje sporazumno osnivaju strane u individualnom i
kolektivnom radnom sporu, koje daje prijedloge i preporuke radi zaključivanja
sporazuma o mirnom rješavanju spora;
h) arbitražno vijeće je tijelo koje se osniva u skladu sa ovim zakonom radi
konačnog rješavanja radnog spora.
Član 3.
(Dobrovoljnost u mirnom rješavanju sporova)
(1) Strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu dobrovoljno odlučuju o mirnom
rješavanju radnog spora, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
(2) Strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu same biraju miritelje i arbitre
sa Liste miritelja i arbitara (u daljnjem tekstu: Lista).
Član 4.
(Učesnici u postupku mirnog rješavanja sporova)
(1) U postupku mirnog rješavanja radnog spora učestvuju strane u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu, odnosno tijelo za mirno rješavanje radnih sporova u
skladu sa ovim zakonom.
(2) Miritelji, odnosno arbitri u svom radu dužni su da postupaju savjesno i
nepristrasno.
Član 5.
(Troškovi postupka mirenja, odnosno arbitraže)
Svaka strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu snosi svoje troškove nastale
u postupku mirenja, odnosno arbitraže osim troškova miritelja, odnosno arbitra sa Liste,
koju utvrđuje, u skladu sa ovim zakonom, federalni ministar rada i socijalne politike (u
daljnjem tekstu: federalni ministar), čije troškove snosi Federalno ministarstvo rada i
socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
DIO DRUGI – MIRNO RJEŠAVANJE RADNIH SPOROVA
Član 6.
(Mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova)
(1) U slučaju kolektivnog radnog spora iz člana 2. tačka f) ovog zakona, ako strane
nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, provodi se postupak mirenja u
skladu sa ovim zakonom.
(2) Ako se postupak iz stava (1) ovog člana ne okonča u razumnom roku, koji ne može
biti duži od 30 dana ili se postupak mirenja okonča neuspješno, strane u sporu
imaju pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu u rokovima koji teku od dana
okončanja postupka mirenja.
(3) Mirenje iz stava (1) ovog člana provodi mirovno vijeće.
Član 7.
(Mirno rješavanje individualnih radnih sporova)
(1) Prije podnošenja tužbe radnik i poslodavac mogu se dogovoriti o mirnom
rješavanju spora na način i pod uvjetima predviđenim ovim zakonom.
(2) Ako se postupak iz stava (1) ovog člana ne okonča u razumnom roku, koji ne može
biti duži od 30 dana ili se postupak mirenja okonča neuspješno, mirovno vijeće
donosi odluku o prekidu postupka, a strane u individualnom radnom sporu imaju
pravo podnijeti tužbu nadležnom sudu u rokovima koji teku od dana okončanja
postupka mirenja.
(3) Mirenje iz stava (1) ovog člana provodi mirovno vijeće.
Član 8.
(Mirovno vijeće)
(1) Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje
kantona.
(2) Mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije nadležno je za: kolektivne radne
sporove koji proizlaze iz kolektivnih ugovora zaključenih za teritoriju Federacije ili
područje dvaju ili više kantona, te za individualne i kolektivne radne sporove u
kojima je jedna od strana federalni organ uprave, federalna upravna organizacija,
javna ustanova, javno preduzeće, privredno društvo i drugo pravno lice čiji je
osnivač Federacija.
(3) Mirovno vijeće formirano za područje kantona nadležno je za: kolektivne radne
sporove koji proizlaze iz kolektivnih ugovora zaključenih za područje jednog
kantona, te za individualne i kolektivne radne sporove u kojima je jedna od strana
poslodavac čije je sjedište na području tog kantona.
Član 9.
(Mirovno vijeće za teritoriju Federacije)
(1) Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana: po jednog
predstavnika strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, kao i jednog
predstavnika – miritelja kojeg izaberu strane u sporu sa Liste koju utvrđuje u skladu
sa ovim zakonom federalni ministar, a koji obavlja poslove predsjedavajućeg
mirovnog vijeća.
(2) Mirovno vijeće iz stava (1) ovog člana rješenjem formira federalni ministar, u
skladu sa ovim zakonom, u roku dva dana od izbora miritelja iz člana 12. ovog
zakona.
(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti
upravni spor.
(4) Mirovno vijeće iz stava (1) ovog člana donosi pravila o postupku pred tim vijećem,
kojima se uređuje djelokrug rada ovog vijeća, prava i dužnosti članova, način rada,
održavanje sjednica, postupak odlučivanja na sjednicama ovog vijeća, rokovi
obavještavanja Ministarstva o toku i okončanju postupka i druga pitanja vezana uz
njegov rad, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(5) Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije obavlja
Ministarstvo.
(6) Postupak mirenja se, po pravilu, provodi u prostorijama Ministarstva, ali i u drugim
prostorijama koje odredi miritelj.
(7) Troškove za rad člana mirovnog vijeća sa Liste koju utvrđuje federalni ministar
snosi Ministarstvo.
Član 10.
(Mirovno vijeće za područje kantona)
Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga
pitanja koja se odnose na rad tog vijeća uređuju se propisom kantona.
DIO TREĆI – POSTUPAK MIRNOG RJEŠAVANJA RADNIH SPOROVA
Član 11.
(Pokretanje postupka)
(1) Postupak mirnog rješavanja individualnog i kolektivnog spora iz čl. 6. i 7. ovog
zakona pokreće se podnošenjem prijedloga Ministarstvu.
(2) Prijedlog iz stava (1) ovog člana strane u individualnom, odnosno kolektivnom
sporu mogu podnijeti zajednički ili pojedinačno.
(3) Prijedlog iz stava (1) ovog člana sadrži: ime, prezime i adresu, odnosno naziv i
sjedište strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, predmet spora, te
podatke o predstavnicima strana iz člana 9. ovog zakona.
(4) Ako strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu prijedlog iz stava (1) ovog
člana podnose zajednički u njemu se pored podataka iz stava (3) ovog člana
navode i podaci o miritelju kojeg su strane u individualnom, odnosno kolektivnom
sporu sporazumno izabrale sa Liste.
(5) Strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, uz prijedlog iz stava (1) ovog
člana, dostavljaju dokumentaciju u vezi sa predmetom spora kao i prijedlog dokaza
i svjedoka ako ih imaju.
(6) Ako je prijedlog iz stava (1) ovog člana podnijela jedna od strana u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu Ministarstvo će odmah po prijemu prijedloga taj
prijedlog dostaviti drugoj strani u individualnom, odnosno kolektivnom sporu i
pozivati je da se u roku pet dana od dana prijema prijedloga izjasni da li prihvata
mirno rješavanje spora.
(7) O izjašnjenju iz stava (6) ovog člana kao i u slučaju kada se druga strana u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu u roku iz stava (6) ovog člana ne izjasni
o prihvatanju prijedloga, Ministarstvo obavještava stranu koja je podnijela prijedlog
za mirno rješavanje spora.
(8) Ako druga strana prihvati prijedlog za mirno rješavanje spora dužna je u izjašnjenju
iz stava (6) ovog člana dostaviti i podatke o svom predstavniku iz člana 9. ovog
zakona.
Član 12.
(Izbor miritelja)
(1) Miritelja sporazumno biraju strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu sa
Liste u roku tri dana od dana prihvaćanja pojedinačnog prijedloga o čemu odmah
obavještavaju Ministarstvo.
(2) Ako strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu sporazumno ne odrede
miritelja određuje ga federalni ministar u roku tri dana od isteka roka iz stava (1)
ovog člana.
Član 13.
(Učešće miritelja u postupku mirnog rješavanja radnog spora)
(1) Miritelj učestvuje u:
a) individualnom radnom sporu i
b) kolektivnom radnom sporu.
(2) Ministarstvo će dostaviti prijedlog i dokumentaciju u vezi sa predmetom spora
miritelju koji je određen za rješavanje spora u roku tri dana od izbora, odnosno
određivanja miritelja iz člana 12. ovog zakona.
Član 14.
(Učešće miritelja u individualnom i kolektivnom radnom sporu)
Miritelj u individualnom i kolektivnom radnom sporu:
a) zakazuje sjednice;
b) prisustvuje razgovorima strana u sporu;
c) predlaže moguća rješenja;
d) utvrđuje činjenice od značaja za mirno rješavanje radnog spora;
e) daje preporuke u vezi sa načinom rješavanja radnog spora;
f) pruža stručnu i drugu pomoć učesnicima.
Član 15.
(Postupak mirenja u djelatnostima od javnog interesa)
(1) Izuzetno od člana 3. ovog zakona, u djelatnostima od javnog interesa kao i u
djelatnostima u kojima bi prekid rada mogao ugroziti život, ličnu sigurnost i zdravlje
ljudi ili nanijeti štetu većih razmjera (snadbijevanje električnom energijom i
vodosnadbijevanje, željeznički, zračni, poštanski saobraćaj, telekomunikacije, javni
rtv servis, komunalna djelatnost, djelatnosti zaštite od požara, zdravstvena i
veterinarska zaštita, sistem sigurnosti Federacije), strane u kolektivnom sporu
dužne su pokrenuti postupak mirenja u roku tri dana od dana nastanka spora.
(2) Ako strane u kolektivnom sporu ne iznesu spor pred mirovno vijeće u roku iz stava
(1) ovog člana, dužne su o tome obavijestiti federalno, odnosno kantonalno
ministarstvo nadležno za rad.
(3) Federalni, odnosno kantonalni ministar će po službenoj dužnosti pokrenuti
postupak mirenja, odnosno odrediti mirovno vijeće sa Liste u roku tri dana od
prijema obavijesti iz stava (2) ovog člana.
Član 16.
(Provođenje postupka mirnog rješavanja radnog spora)
(1) Kada strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu sporazumno izaberu
miritelja on je dužan u roku tri dana od prijema dokumentacije zakazati sastanak sa
predstavnicima strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu iz člana 9.
ovog zakona, koji čine tijelo za mirno rješavanje radnog spora.
(2) Miritelj je dužan zakazati raspravu u roku tri dana od dana održavanja sastanka iz
stava (1) ovog člana o čemu obavještava strane u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu.
(3) U postupku rješavanja radnog spora miritelj ima pravo tražiti i prikupljati
informacije, dokaze i druge podatke od strana u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu, kao i predložiti vještake i druge stručnjake, uz saglasnost i o
trošku strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu.
Član 17.
(Sporazum o predmetu spora)
(1) Sporazum koji strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu postignu u
postupku mirenja zaključuje se u pisanoj formi, obavezujući je za obje strane i ima
snagu izvršne isprave.
(2) Sporazum iz stava (1) ovog člana smatra se zaključenim kada ga potpišu strane u
sporu i mirovno vijeće koje je učestvovalo u postupku mirenja.
(3) Ako je između strana u postupku zaključen kolektivni ugovor, sporazum zaključen
u postupku mirenja postaje sastavni dio kolektivnog ugovora.
(4) Primjerak potpisanog sporazuma iz stava (1) ovog člana miritelj dostavlja
Ministarstvu.
(5) Ako strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu uz pomoć miritelja u roku
15 dana od dana održavanja rasprave iz člana 16. ovog zakona ne zaključe
sporazum o predmetu spora, miritelj proglašava mirenje neuspjelim i o tome
obavještava strane u sporu i Ministarstvo.
Član 18.
(Arbitražno vijeće)
(1) Ako strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu ne riješe spor u postupku
mirenja, rješavanje spora mogu sporazumno povjeriti arbitražnom vijeću.
(2) Arbitražno vijeće iz stava (1) ovog člana sastoji se od tri člana. Svaka strana u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu bira po jednog arbitra sa Liste, a trećeg
arbitra sa Liste imenuje federalni ministar, koji obavlja poslove predsjedavajućeg
arbitražnog vijeća.
(3) Arbitražno vijeće iz st. (1) i (2) ovog člana rješenjem formira federalni ministar u
skladu sa ovim zakonom.
(4) Protiv rješenja iz stava (3) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti
upravni spor.
(5) Strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu dužne su dostaviti arbitražnom
vijeću svu dokumentaciju o predmetu spora, kao i imena lica koja trebaju saslušati
u postupku.
(6) Predsjedavajući arbitražnog vijeća dužan je zakazati raspravu u roku tri dana od
dana prijema dokumentacije o predmetu spora o čemu obavještava strane u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu.
(7) Arbitražno vijeće iz stava (1) ovog člana donosi pravila o postupku pred tim
vijećem, kojima se uređuje djelokrug rada ovog vijeća, prava i dužnosti članova,
način rada, održavanje sjednica, postupak odlučivanja na sjednicama ovog vijeća,
rokovi obavještavanja Ministarstva o toku i okončanju postupka i druga pitanja
vezana uz njegov rad, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
(8) Administrativne poslove za arbitražno vijeće obavlja Ministarstvo.
(9) Postupak arbitraže se, po pravilu, provodi u prostorijama Ministarstva, ali i u
drugim prostorijama koje odredi arbitar.
(10) Formiranje arbitražnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i
druga pitanja koja se odnose na rad tog vijeća uređuju se propisom kantona.
(11) Troškove za rad arbitra kojeg imenuje federalni ministar, a koji obavlja poslove
predsjedavajućeg arbitražnog vijeća, snosi Ministarstvo.
Član 19.
(Postupak pred arbitražnim vijećem)
(1) Predsjedavajući arbitar rukovodi raspravom, uzima izjave od strana u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu i drugih lica u postupku ako ocijeni da je
to potrebno.
(2) Strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu imaju pravo da se pred
arbitražnim vijećem izjasne o predmetu spora i o navodima druge strane u sporu.
(3) Ako jedna od strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu neopravdano
izostane sa rasprave arbitražno vijeće može održati raspravu u njenom odsustvu,
uzimajući u obzir dokumentaciju koju je ta strana dostavila.
Član 20.
(Odluka arbitražnog vijeća)
(1) Arbitražno vijeće svoju odluku zasniva na zakonu, kolektivnom ugovoru i drugom
propisu.
(2) Odluku o predmetu spora arbitražno vijeće donosi većinom glasova u roku 30 dana
od dana otvaranja rasprave, te primjerak dostavlja stranama u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu i Ministarstvu.
(3) Odluka arbitražnog vijeća je konačna i obavezujuća za strane u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu i ima snagu izvršne isprave.
(4) Ako je između strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu zaključen
kolektivni ugovor, odluka arbitražnog vijeća ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog
ugovora.
(5) Odluka iz stava (1) ovog člana sadrži:
a) ime, prezime i adresu, odnosno naziv i sjedište strana u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu,
b) dispozitiv,
c) obrazloženje,
d) datum donošenja odluke i
e) imena, prezimena i potpise arbitara.
Član 21.
(Sudsko odlučivanje)
Ako strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu ne riješe spor u postupku
mirenja i rješavanje tog spora ne povjere arbitražnom vijeću, mogu zatražiti sudsko
odlučivanje o tom sporu u skladu sa zakonom.
Član 22.
(Izuzeće miritelja i arbitara)
(1) Miritelj ili arbitar zatražit će izuzeće od rada u predmetu po službenoj dužnosti i o
tome obavijestiti Ministarstvo u slučaju ako:
a) zastupa neku od strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu ili je
zastupao neku od strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu u
posljednje tri godine,
b) je srodnik neke od strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu u pravoj
ili pobočnoj liniji do četvrtog stepena i u tazbinskoj liniji do drugog stepena,
c) je povezan sa stranama u individualnom, odnosno kolektivnom sporu na bilo
koji način koji bi mogao utjecati na njegovu nepristrasnost.
(2) Strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu može zahtijevati izuzeće
miritelja ili arbitra iz razloga navedenih u stavu (1) ovog člana. U svom zahtjevu
strana u sporu mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji neki od razloga
za izuzeće.
(3) O zahtjevu iz stava (2) ovog člana odlučuje federalni ministar rješenjem protiv
kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Član 23.
(Evidencija o postupcima mirnog rješavanja radnih sporova)
Ministarstvo vodi evidenciju o postupcima mirnog rješavanja radnih sporova iz čl. 6. i 7.
ovog zakona, a naročito:
a) ime, prezime, adresu, odnosno naziv i sjedište strana u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu,
b) ime i prezime miritelja, odnosno arbitra,
c) predmet spora i datum pokretanja postupka,
d) datum okončanja spora i način kako je spor riješen.
DIO ČETVRTI – MIRITELJI I ARBITRI
Član 24.
(Izbor miritelja i arbitara)
(1) Za miritelja može biti izabrano punoljetno lice koje ispunjava sljedeće uvjete:
a) državljanin je Bosne i Hercegovine,
b) ima visoku stručnu spremu, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se
vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog
sistema studiranja i najmanje pet godina radnog staža u oblasti radnih odnosa,
c) istaknuti je stručnjak u oblasti radnih odnosa, odnosno ima iskustvo u oblasti
socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja,
d) nije osuđivano za krivično djelo.
(2) Za arbitra može biti izabrano punoljetno lice koje ispunjava sljedeće uvjete:
a) državljanin je Bosne i Hercegovine,
b) ima visoku stručnu spremu, odnosno visoko obrazovanje prvog ciklusa (koji se
vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova) ili drugog ili trećeg ciklusa bolonjskog
sistema studiranja za stjecanje diplome pravne ili upravne struke i najmanje 10
godina radnog staža u oblasti radnih odnosa,
c) istaknuti je stručnjak u oblasti radnih odnosa, odnosno ima iskustvo u oblasti
socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja,
d) nije osuđivano za krivično djelo.
(3) Izbor miritelja i arbitara vrši se putem javnog poziva koji objavljuje Ministarstvo.
(4) Listu miritelja i arbitara utvrđuje federalni ministar u roku 15 dana od dana isteka
roka za podnošenje prijava na javni poziv iz stava (3) ovog člana.
(5) Lista iz stava (4) ovog člana utvrđuje se na period četiri godine i objavljuje u
„Službenim novinama Federacije BiH“.
Član 25.
(Lista miritelja i arbitara)
(1) Listu vodi Ministarstvo a sadrži sljedeće podatke:
a) ime, prezime i adresu miritelja, odnosno arbitra,
b) stručnu spremu,
c) naziv i sjedište poslodavca miritelja, odnosno arbitra ako je u radnom odnosu.
(2) Miritelj i arbitar dužni su Ministarstvu prijaviti promjenu podataka iz stava (1) ovog
člana u roku tri dana od dana nastanka promjene.
Član 26.
(Obaveza obavještavanja o toku i okončanju postupka)
Miritelj i arbitar dužni su redovno obavještavati Ministarstvo o toku i okončanju postupka
mirnog rješavanja radnog spora u skladu sa pravilima o postupku iz člana 9. stav (4)
ovog zakona, odnosno u skladu sa pravilima o postupku iz člana 18. stav (7) ovog
zakona.
Član 27.
(Pravo na naknadu)
(1) Miritelj i arbitar imaju pravo na naknadu za rad.
(2) Miritelj i arbitar dužni su po okončanju postupka mirenja, odnosno arbitraže
podnijeti izvještaj federalnom ministru.
(3) Visinu i uvjete za ostvarivanje prava na naknadu iz stava (1) ovog člana utvrđuje
federalni ministar u skladu sa važećim propisima.
11
(4) Sredstva iz stava (1) ovog člana osiguravaju se u budžetu Federacije.
Član 28.
(Pravo na odsustvo)
Miritelj i arbitar imaju pravo na odsustvo sa rada bez naknade plaće za vrijeme trajanja
postupka mirenja, u skladu sa ovim zakonom.
Član 29.
(Prestanak svojstva miritelja i arbitra)
(1) Svojstvo miritelja i arbitra prestaje brisanjem sa Liste, ako:
a) naknadno se utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz člana 24.ovog zakona;
b) prestanu postojati uvjeti iz člana 24. stav (1) tač. a) i d) i stav (2) tač. a) i d)
ovog zakona;
c) istekne period na koji je izabran, ako ne bude ponovo izabran;
d) nestručno i nesavjesno obavlja dužnost;
e) neopravdano odugovlači postupak mirnog rješavanja radnog spora;
f) podnese zahtjev za razrješenje.
(2) Rješenje o brisanju sa Liste u slučajevima iz stava (1) ovog člana donosi federalni
ministar.
(3) Protiv rješenja iz stava (2) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti
upravni spor.
(4) Rješenje iz stava (2) ovog člana objavljuje se u „Službenim novinama Federacije
BiH“.
DIO PETI – NADZOR NAD PRIMJENOM ZAKONA I KAZNENE ODREDBE
Član 30.
(Nadzor nad primjenom Zakona)
(1) Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo.
(2) Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona vrši kantonalna, odnosno
federalna inspekcija rada.
Član 31.
(Vrste i visine prekršaja)
(1) Novčanom kaznom od 50,00 KM do 500,00 KM bit će kažnjene za prekršaj strane
u individualnom, odnosno kolektivnom sporu – fizička lica ako:
a) na traženje miritelja izričito odbiju dostaviti ili dostave netačne i krivotvorene
informacije, dokaze i druge podatke, član 16. stav (3) ovog zakona;
b) izričito odbiju dostaviti ili arbitražnom vijeću dostave netačne informacije i
krivotvorenu dokumentaciju o predmetu spora, član 18. stav (5) ovog zakona.
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana bit će kažnjene strane u individualnom,
odnosno kolektivnom sporu – pravna lica novčanom kaznom od 500,00 KM do
3.000,00 KM.
(3) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana bit će kažnjeno i odgovorno lice kod strane u
individualnom, odnosno kolektivnom sporu – pravno lice novčanom kaznom od
50,00 KM do 500,00 KM.
(4) Novčanom kaznom od 500,00 KM do 3.000,00 KM bit će kažnjen za prekršaj
miritelj, odnosno arbitar ako:
a) ne zakaže sastanak sa predstavnicima strana u individualnom, odnosno
kolektivnom sporu u roku iz člana 16. stav (1) ovog zakona;
b) ne zakaže raspravu u roku iz člana 16. stav (2), odnosno člana 18. stav (6)
ovog zakona;
c) ne zatraži izuzeće od rada u predmetu po službenoj dužnosti, član 22. stav (1);
d) ne prijavi promjenu podataka, član 25. stav (2);
e) redovno ne obavještava Ministarstvo o toku i okončanju postupka mirnog
rješavanja radnog spora, član 26. ovog zakona.
DIO ŠESTI – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 32.
(Prestanak primjene propisa)
(1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena odredbi čl. od 150. do
155. Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 26/16).
(2) Postupci mirenja započeti u skladu sa odredbama čl. od 150. do 155. Zakona o
radu iz stava (1) ovog člana završit će se prema odredbama tog zakona.
Član 33.
(Primjena Zakona na mirovno i arbitražno vijeće za područje kantona)
Do donošenja propisa iz člana 10. i člana 18. stav (10) ovog zakona na formiranje
mirovnog i arbitražnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga
pitanja koja se odnose na rad tih vijeća primjenjuju se odredbe ovog zakona.
Član 34.
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim
novinama Federacije BiH”.
PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDAVAJUĆI
DOMA NARODA PREDSTAVNIČKOG DOMA
PARLAMENTA FEDERACIJE BIH PARLAMENTA FEDERACIJE BIH
Tomislav Martinović Mirsad Zaimović
