HRVATSKI SABOR
117
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O DVOJNOM DRŽAVLJANSTVU
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o dvojnom državljanstvu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. listopada 2007. godine.
Klasa: 011-01/07-01/149
Urbroj: 71-05-03/1-07-2
Zagreb, 10. listopada 2007.
PredsjednikRepublike HrvatskeStjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O DVOJNOM DRŽAVLJANSTVU
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o dvojnom državljanstvu, potpisan u Sarajevu, 29. ožujka 2007. godine, u izvorniku na hrvatskom jeziku i na službenim jezicima Bosne i Hercegovine – bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na hrvatskom jeziku, glasi:
UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O DVOJNOM DRŽAVLJANSTVU
Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke),
polazeći od odredbi Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
u želji unapređivanja međusobnih prijateljskih odnosa,
uz puno poštivanje teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta ugovornih stranaka,
s ciljem zajedničkog reguliranja dvojnog državljanstva državljana ugovornih stranaka,
sporazumjele su se o sljedećem:
Članak 1.
Ugovorne stranke suglasne su da državljani Republike Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine mogu stjecati i državljanstvo druge ugovorne stranke (u daljnjem tekstu: dvojni državljani), na način i u postupku utvrđenim propisima ugovornih stranaka.
Dvojnim državljanima, u smislu ovog Ugovora, smatraju se i državljani ugovornih stranaka koji su prije sklapanja ovog Ugovora stekli državljanstvo druge ugovorne stranke, te im isto nije prestalo na način i u postupku utvrđenim propisima ugovornih stranaka.
Članak 2.
Državljanin Bosne i Hercegovine koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Republike Hrvatske na način i u postupku utvrđenom propisima Republike Hrvatske, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Bosne i Hercegovine niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine.
Državljanin Republike Hrvatske koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine na način i u postupku utvrđenom propisima Bosne i Hercegovine, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Republike Hrvatske niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Republike Hrvatske.
Članak 3.
Dvojni državljanin kada se nalazi na državnom području Republike Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine smatra se isključivo državljaninom one ugovorne stranke na čijem se državnom području nalazi, ukoliko ovim Ugovorom nije drukčije određeno.
Članak 4.
Dvojni državljanin ima i uživa sva prava koja ima i uživa državljanin ugovorne stranke na čijem se državnom području nalazi i dužan je ispunjavati sve obveze državljanina te ugovorne stranke, ukoliko ovim Ugovorom nije drukčije određeno.
Članak 5.
Dvojni državljanin vojnu obvezu ili drugu obveznu službu izvršava u onoj ugovornoj stranci u kojoj ima prebivalište.
Vojnom obvezom i obveznom službom, u smislu ovog Ugovora, smatraju se sve obveze iz područja obrane koje se izvršavaju u skladu sa zakonodavstvom ugovornih stranaka.
Ukoliko je dvojni državljanin izvršio obvezu služenja vojnog roka, odnosno civilne službe u jednoj od ugovornih stranaka, to se izvršenje priznaje i u ugovornoj stranci drugog državljanstva.
Članak 6.
Ugovorne stranke suglasne su da će dvojni državljanin aktivno i pasivno biračko pravo ostvarivati u skladu s unutarnjim zakonodavstvom ugovornih stranaka.
Članak 7.
Dvojni državljanin u trećim državama uživa diplomatsku i konzularnu zaštitu ugovorne stranke čiju zaštitu zatraži.
U slučaju pozitivnog sukoba nadležnosti prednost će imati ugovorna stranka u kojoj dvojni državljanin ima prebivalište, a u slučaju negativnog sukoba nadležnosti ugovorna stranka u kojoj dvojni državljanin ima prebivalište dužna je pružiti zaštitu.
Dvojni državljanin, kada se upućuje na rad u diplomatsku misiju ili konzularni ured u jednu od ugovornih stranaka u svojstvu diplomatskog ili konzularnog predstavnika uživa sva prava, povlastice i imunitete u državi primateljici u skladu s odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, kao i u skladu s odredbama Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. godine, kao da nije državljanin i države primateljice.
Članak 8.
Dvojni državljanin će, u slučaju repatrijacije iz treće države, biti repatriran u državu posljednjeg prebivališta, ukoliko se ugovorne stranke, na zahtjev repatriranog, drukčije ne dogovore.
Članak 9.
Ugovorne stranke će surađivati na razmatranju pitanja koja se odnose na primjenu i tumačenje ovog Ugovora. U tu svrhu se osniva Povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka nadležnih tijela ugovornih stranaka.
Povjerenstvo će se sastajati po potrebi, na zahtjev jedne od ugovornih stranaka, a najmanje jedanput godišnje.
Članak 10.
Ugovorne stranke suglasne su da njihova nadležna tijela razmjenjuju obavijesti koje sadrže osobne podatke o dvojnim državljanima, sukladno njihovom unutarnjem zakonodavstvu koje se odnosi na zaštitu osobnih podataka.
Članak 11.
Ovaj Ugovor stupa na snagu danom primitka posljednje pisane obavijesti, diplomatskim putem kojom se ugovorne stranke međusobno izvješćuju o ispunjenju svih uvjeta predviđenih njihovim unutarnjim zakonodavstvima za stupanje na snagu ovog Ugovora.
Članak 12.
Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme.
Svaka ugovorna stranka može otkazati ovaj Ugovor, pisano, diplomatskim putem. U tom slučaju Ugovor prestaje šest mjeseci od dana primitka obavijesti o njegovom otkazivanju.
Sastavljeno u Sarajevu dana 29. ožujka 2007. u dva izvornika, svaki na hrvatskom jeziku i službenim jezicima Bosne i Hercegovine – bosanskom, hrvatskom i srpskom, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.
ZA REPUBLIKU HRVATSKU ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Ivica Kirin, v. r. Sredoje Nović, v. r.
ministar unutarnjih poslova ministar civilnih poslova
Članak 3.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za unutarnje poslove.
Članak 4.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona, nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 224-02/07-01/01
Zagreb, 3. listopada 2007.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.
