Svaki suvlasnik u parničnom postupku može tražiti predaju u posjed svog suvlasničkog dijela na nekretnini od drugog ili drugih suvlasnika koji drže nekretninu u posjedu. Međutim, suvlasnik u parničnom postupku ne može zahtijevati predaju u posjed određene površine te nekretnine koja bi odgovarala površini nekretnine u skladu s njegovim suvlasničkim dijelom već samo suvlasnički dio koji je upisan u zemljišnu knjigu. Tužitelj u tom parničnom postupku mora dokazati da je upisani zemljišnoknjižni suvlasnik nekretnine i da je nekretnina u posjedu tuženog.
Naime, prema članu 25. Zakona o stvarnim pravima F BiH, kada postoji suvlasništvo na nekoj stvari, svi suvlasnici su zajedno vlasnici te stvari jer ta stvar nije fizički podijeljena, nego je podijeljeno pravo vlasništva na idealne dijelove.
Prema članu 28. Zakona o stvarnim pravima F BiH, suvlasnici imaju pravo na suposjed, odnosno pravo da sa ostalim suvlasnicima posjeduju cijelu stvar srazmjerno svom suvlasničkom udjelu.
Pravo na predaju suvlasničkog dijela ne zastarijeva, jer je riječ o stvarnom pravu. Sudska praksa je pokazala da se nerjetko, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno tumači primjena instituta zastare kada je riječ o predaji u posjed nekretnine i to na način da se pogrešno tumači da nasljednik koji je naslijedio vlasničko pravo na nekretnini može tražiti predaju u posjed svog suvlasničkog dijela na nekretnini ili predaju cijele nekretnine od onoga ko nekretninu drži u posjedu samo u roku koji je propisan članom 171. Zakona o nasljeđivanju.
Naime, prema članu 171. Zakona o nasljeđivanju, “Pravo nasljednika na zahtjev za predaju ostavine zastarijeva prema savjesnom posjedniku za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika stvari ostavine, a najduže za deset godina, računajući za zakonskog nasljednika i nasljednika po ugovoru o nasljeđivanju od ostaviteljeve smrti, a za testamentarnog nasljednika od proglašenja testamenta”.
Međutim, navedena odredba se ne može primijeniti kada je riječ o predaji u posjed nekretnine ili njenog dijela, jer je Zakonom o stvarnim pravima, tačnije članom 37, propisao da pravo na razvrgnuće suvlasništva ne zastarijeva, dok je članom 126 istog zakona propisano da vlasničko pravo na povrat stvari i prestanak uznemiravanja ne zastarijeva.
Navedeno je potvrđeno i presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 25.12.2024. godine u predmetu broj 650 P 697268 21 Gž.
Još jedan problem s kojim se susrećemo kroz sudsku praksu je izvršenje pravomoćne i izvršne presude, kojom se nalaže predaja u posjed tužitelju suvlasničkog idealnog dijela na nekretnini od strane tuženog. Obzirom da se radi o idealnom suvlasničkom dijelu – nepodijeljenoj nekretnini, izvršenje takve presude provodi se na način da izvršni sud uvodi tražitelja izvršenja sudskim putem u posjed cijele nekretnine, s pravom da tražitelj izvršenja vrši svoje suvlasničko djelo na cijeloj nekretnini u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom.
