ZAKON O KONCESIJAMA

Službene novine Federacije BiH, br. 40/02

 

ZAKON

O KONCESIJAMA

 

I – OPĆE ODREDBE

 

Članak 1.

 

Ovim zakonom uređuju se: predmet, način i uvjeti pod kojim se domaćim i stranim pravnim osobama mogu dodjeljivati koncesije za obezbjeđivanje infrastrukture i usluga te eksploatacija prirodnih resursa, financiranje, projektovanje, izgradnju, obnovu održavanje i/ili rukovođenje radom te infrastrukture i svih za nju vezanih objekata i uređaja u oblastima koje su u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), nadležnost za dodjelu koncesija, osnivanje Komisije za koncesije Federacije, tenderski postupak, sadržaj ugovora o koncesiji, prestanak ugovora o koncesiji, prava i obveze koncesionara, rješavanje sporova i druga pitanja od značaja za dodjelu koncesija na teritoriju Federacije.

 

Cilj Zakona

 

Članak 2.

 

Cilj ovog zakona je da stvori transparentan, nediskriminatoran i jasan pravni okvir za utvrđivanje uvjeta pod kojima se domaćim i stranim pravnim osobama mogu dodijeljivati koncesije u Federaciji i stimuliranje ulaganja stranog kapitala u oblastima iz članka 1. stavak 2. ovog zakona.

 

Predmet koncesije

 

Članak 3.

 

Predmet koncesije, prema odredbama ovog zakona, je:

 

• Izgradnja/dogradnja i korištenje ili korištenje:

 

• autoputeva, magistralnih puteva, cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata,
• cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata,

 

• željezničkih pruga,
• plovnih kanala i luka i
• aerodroma;

 

• korištenje vodotoka i drugih voda;

 

• izgradnja hidroenergetskih objekata;

 

• izgradnja i korištenje ili korištenje hidroakumulacija;

 

• istraživanje i/ili korištenje energetskih i drugih mineralnih sirovina, uključujući sve vrste soli i solnih voda utvrđenih posebnim zakonom;

 

• istraživanje i/ili korištenje sirove nafte i zemnog gasa;

 

• korištenje građevinskog zemljišta;

 

 

8)  korištenje šuma i šumskog zemljišta;

 

• lovstvo i ribolov;

 

• izgradnja, korištenje i upravljanje cjevovodnim trans- portom nafte i gasa i skladištenje u cjevovodima i terminalima;

 

• igre na sreću;

 

• putnički i teretni željeznički saobraćaj;

 

• javni linijski prevoz osoba;

 

• korištenje ljekovitih, termalnih i mineralnih voda;

 

• istraživanje i/ili korištenje nemetalnih mineralnih sirovina, uključujući sve sekundarne mineralne sirovine utvrđene posebnim zakonom;

 

• hidromelioracioni sistemi i sistemi za vađenje materijala iz vodotoka i vodnih površina;

 

• korištenje poljoprivrednog zemljišta;

 

• hoteli i ostali turistički objekti i

 

• prostori i objekti prirodnog i graditeljskog nasljeđa.

 

Predmet koncesije može biti i pravo obavljanja djelatnosti komunalnih i drugih javnih službi što se utvrđuje propisom kantona.

 

Definicije

 

Članak 4.

 

Pojmovi koji se koriste u ovom zakonu imaju slijedeće značenje:

 

“Koncesor” – sva nadležna ministarstva ili organi vlasti Federacije koje odredi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Vlada Federacije) da dodjeljuju koncesiju.

 

“Koncesija” – pravo obavljanja privrednih djelatnosti korištenjem prirodnih bogatstava, dobara u općoj upotrebi i obavljanja djelatnosti od općeg interesa određenih ovim zakonom.

 

“Koncesionar” – pravno lice osnovano u skladu sa posebnim zakonima Federacije u vlasništvu domaćeg i/ili stranog pravnog lica kome se dodjeljuje koncesija i koje izvršava ugovor o koncesiji sukladno ovom zakonu.

 

Nadležnost za dodjelu koncesija

 

Članak 5.

 

Odluku o pristupanju dodjeli koncesije za određeno dobro donosi Vlada Federacije na prijedlog resornog ministra.

 

• slučaju spora o nadležnosti između Federacije i kantona za dodjelu koncesije, nadležni organi usaglašavaju uvjete i način dodjele koncesije.

 

Sporove koji nastanu u svezi nadležnosti za dodjelu koncesija između Federacije i kantona, rješava Specijalna zajednička komisija za koncesije iz članka 8. stavak 2. ovog zakona.

 

Članak 6.

 

Vlada Federacije odlučuje o dodjeli koncesije za:

 

1. izgradnju/dogradnju i korištenje ili korištenje:

 

• autoputeva i magistralnih puteva i pripadajućih infrastrukturnih objekata,
• željezničkih pruga,
• plovnih kanala,
• luka,
• aerodroma;

 

2. korištenje vodotoka i drugih voda na prostoru ili od interesa za dva ili više kantona;

 

3. izgradnju hidroenergetskih objekata snage preko 5 MW;

 

4. izgradnju i korištenje hidroakumulacija na prostoru ili od interesa za dva ili više kantona;

 

5. izgradnju, korištenje i upravljanje cjevovodima za transport naftom i gasom i uskladištenje u cjevovodima i terminalima;

 

6. igre na sreću;

 

7. korištenje šuma i šumskog zemljišta;

 

8. putnički i teretni željeznički saobraćaj i

 

9. prostore i objekte prirodnog i graditeljskog nasljeđa.

 

Dodjela koncesije za predmete koji nisu sadržani u Zakonu o koncesijama Bosne i Hercegovine i u stavku 1.

 

ovog članka uredit će se kantonalnim zakonom.

 

• – INSTITUCIONALNA STRUKTURA Osnivanje i opće funkcije Komisije

 

Članak 7.

 

Ovim zakonom osniva se Komisija za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) kao nezavisno regulatorno tijelo, koja svoje nadležnosti obavlja u svojstvu Komisije za koncesije Federacije ili u svojstvu Specijalne zajedničke komisije za koncesije.

 

U obavljanju funkcija Komisija se zalaže za zadovoljavanje javnih potreba i privredni razvoj putem uključivanja privatnog sektora u financiranje, projektovanje, izgradnju, obnovu, održavanje i/ili rukovođenje radom infrastrukture i za nju vezanih objekata i uređaja, usluga i eksploataciju prirodnih resursa i objekata koji služe njihovom iskorištavanju vodeći računa o zaštiti privrednih i društvenih interesa, zaštiti okoliša, kao i pravičnom odnosu prema privatnom sektoru.

 

Sjedište Komisije je u Sarajevu.

 

Komisija može održavati sjednice i van sjedišta.

 

Funkcionalna podjela nadležnosti Komisije

 

 

Članak 8.

 

Komisija djeluje u svojstvu Komisije za koncesije Federacije kada obavlja funkcije i vrši ovlaštenja u svezi dodjele koncesija koje su u isključivoj nadležnosti Federacije.

 

Komisija djeluje u svojstvu Specijalne zajedničke komisije za koncesije kada obavlja funkcije i ovlaštenja u svezi dodjele koncesija koje su u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona ili u slučaju iz članka 5. stavak 3. ovog zakona.

 

Sastav komisije

 

Članak 9.

 

Komisija za koncesije sastoji se od sedam članova državljana Bosne i Hercegovine i Federacije, uključujući predsjednika i zamjenika predsjednika.

 

Predsjednik i zamjenik predsjednika Komisije ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda.

 

Imenovanje i podobnost članova Komisije

 

Članak 10.

 

Članove Komisije imenuje Parlament Federacije (u daljnjem tekstu: Parlament Federacije) na prijedlog Vlade Federacije iz reda istaknutih stručnjaka u oblasti prava, ekonomije i inžinjerstva.

 

Imenovanje Komisije u prvom sazivu obavit će se u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog zakona.

 

Predsjednik i zamjenik predsjednika iz reda članova Komisije imenuje Parlament Federacije.

 

Osoba koja je pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela protiv imovine, gospodarstva, ustavnog poretka, službene ili druge odgovorne dužnosti ne može biti imenovana za člana Komisije.

 

Član Komisije ne smije imati direktnih ili indirektnih interesa u bilo kojoj aktivnosti koji bi doveli do sukoba osobnih interesa sa njegovim službenim dužnostima.

 

Član Komisije ne smije biti angažiran na drugom poslu niti vršiti bilo koju drugu funkciju.

 

Član Komisije ne smije obavljati političke funkcije.

 

Trajanje mandata

 

Članak 11.

 

Članovi Komisije imenuju se na period od pet godina i mogu biti imenovani na još jedan mandatni period.

 

Ukoliko mjesto člana Komisije ostane upražnjeno prije isteka mandata, na preostali period do isteka mandata Parlament Federacije imenuje novog člana.

 

Upošljavanje i naknada uposlenih

 

Članak 12.

 

Komisija ima tajnika Komisije.

 

Tajnik Komisije i ostali uposleni koji obavljaju poslove za Komisiju upošljavaju se na način i pod uvjetima utvrđenim Zakonom i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji Komisije. Pravilnikom Komisije propisuju se kriteriji za određivanje visine plaće i drugih naknada po osnovu uposlenosti.

 

Vlada Federacije utvrđuje visinu plaće i drugih naknada po osnovu uposlenosti koje pripadaju predsjedavajućem, dopredsje- davajućem i ostalim članovima Komisije.

 

Nadležnost Komisije

 

Članak 13.

 

• isključivoj nadležnosti Komisije je:

 

• praćenje cjelokupnog rada koncesionara u cilju osiguravanja snabdijevanja uslugama potrošača na adekvatan način, a kojima se pri tome naplaćuje odgovarajući iznos naknade;
• odobravanje rokova i uvjeta standardnog ugovora o pružanju usluga potrošačima;

 

• razmatranje žalbi potrošača u svezi iznosa naknade ili uvjetima za snabdijevanje uslugama od koncesionara i

 

• odlučivanje o svakom podnesenom zahtjevu ili zahtjevu za revizijom, podnesenim sukladno ovom zakonom.
• Ostale dužnosti i funkcije Komisije

 

Članak 14.

 

Komisija priprema Dokument o politici dodjele koncesija (u daljnjem tekstu: Dokument o politici) u kojem se daje opis privrednih sektora i industrijskih oblasti koje se mogu delegirati ili dodjeliti domaćim i stranim pravnim osobama. Dokument o politici podnosi se Vladi Federacije, o kojem se Vlada Federacije izjašnjava u roku od 30 dana od dana prijama. Usvojeni Dokument o politici Vlada Federacije dostavlja Parlamentu Federacije kao informaciju.

 

Dokument o politici objavljuje se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

 

Komisija prati izvršenje Dokumenta o politici i o tome podnosi godišnji izvještaj Vladi Federacije.

 

Komisija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev bilo koje zainteresirane osobe, može formulirati opće principe ili sugerirati provedbu konkretnih propisa koji reguliraju određenu gospodarsku ili industrijsku oblast.

 

Komisija obavještava ministra o svakom pitanju koje ministar podnese Komisiji, a na vlastitu inicijativu može obavjestiti ministra o bilo kom pitanju iz svoje nadležnosti.

 

Ako se zaiteresirane strane suglase Komisija može vršiti arbitražu u svakom sporu koji nastane između ugovornih strana a može djelovati i kao posrednik, na zahtjev zainteresiranih strana.

 

Nakon što zainteresirana strana podnese zahtjev, Komisija donosi odluku u cilju zaštite prava zainteresiranih strana.

 

Ukoliko postoji potreba zaštite javnog interesa, Komisija može zahtijevati od Vlade Federacije da nadoknadi troškove učešća eksperata na javnim raspravama.

 

Komisija surađuje sa drugim tijelima osnovanim po zakonima Federacije.

 

Koncesionar plaća naknadu za ukupne ili djelomične troškove koji nastanu zbog razmatranja bilo kog pitanja dostavljenog Komisiji ili troškove nastale pri provođenju odluka ili naredbi Komisije sukladno odluci Vlade Federacije.

 

Sredstva za rad Komisije

 

Članak 15.

 

 

Sredstva za rad Komisije osiguravaju se u Proračunu Federacije.

 

Sredstva za rad Komisije čine sredstva za rad proračuna institucija Federacije koja se utvrđuju sukladno zakonu.

 

Korištenje sredstava od Komisije podliježe reviziji koju vrši nadležno tijelo za reviziju financijskog poslovanja institucija Federacije.

 

Komisija priprema godišnji financijski izvještaj i uključuje ga u izvještaj o radu u prethodnoj fiskalnoj godini i dostavlja ga Parlamentu Federacije.

 

Rad Komisije

 

Članak 16.

 

Predsjednik Komisije koordinira rad Komisije i odgovoran je za rad uposlenih.

 

Ako je predsjednik Komisije odsutan ili nije u mogućnosti da vrši dužnost, zamjenjuje ga zamjenik predsjednika Komisije.

 

Prijave ili zahtjevi za odobravanje ili ponovno razmatranje/ reviziju podnesene Komisiji, sukladno ovom zakonu, razmatraju i o njima odlučuju najmanje tri člana Komisije.

 

Ako neki član nije u mogućnosti da vrši dužnost ili umre u toku rješavanja po prijavi ili zahtijevu, dva preostala člana Komisije mogu jednoglasno donijeti odluku.

 

Odluke Komisije

 

Članak 17.

 

Komisija donosi odluke u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku.

 

Ovjerenu kopiju odluke Komisija bez odlaganja dostavlja učesnicima i nadležnom ministarstvu, a po zahtjevu ministra i kopije drugih dokumenata.

 

Tajnik Komisije je zadužen da vodi brigu o arhivi i obavlja druge poslove koje mu povjeri predsjednik Komisije.

 

Odluke Komisije objavljuju se u “Službenim novinama Federacije BiH”.

 

Svi dokumenti koje potpiše predsjednik ili osoba koju predsjednik ovlasti su autentični.

 

Kopija bilo kojeg dokumenta Komisije koju potpiše predsjednik ili ovlaštena osoba smatra se autentičnom.

 

Obveza podnošenja izvješća

 

Članak 18.

 

Komisija podnosi izvješće o svom radu u prethodnoj fiskalnoj godini Vladi Federacije najkasnije do 31. svibnja tekuće godine.

 

Izvješće sadrži podatke o podnesenim zahtjevima odnosno zahtjevima za reviziju, odluke Komisije i broj, vrstu i odgovore na upite koje je Komisija razmatrala. Izvješće sadrži sve druge informacije koje u svezi sa radom Komisije zatraži ministar.

 

Vlada Federacije, nakon razmatranja, izvješće dostavlja Parlamentu Federacije u roku od 30 dana od dana prijama izvješća radi usvajanja.

 

 

Izvješće se objavljuje u “Službenim novinama Federacije BiH”.

 

Javne rasprave

 

Članak 19.

 

Rad Komisije je javan kada razmatra žalbe i kada to zahtijeva ministar.

 

Komisija može da održi javnu raspravu o bilo kom pitanju iz svoje nadležnosti, ukoliko je to u javnom interesu.

 

Prije održavanja javne rasprave Komisija izdaje upute u pisanom obliku u kojima se utvrđuje datum za

 

podnošenje svih potrebnih dokumenata i informacija, datum rasprave i daje i sve druge informacije koje smatra neophodnim.

 

Komisija može zahtijevati od učesnika da svoja mišljenja i dokaze dostavljaju u pisanoj formi.

 

Komisija može da zabrani ili ograniči iznošenje, objavlji- vanje ili davanje u javnost svih informacija ili dokumenata ukoliko to zahtijeva karakter tog dokumenta ili je to u cilju zaštite javnog interesa.

 

Preispitivanje odluka Komisije

 

Članak 20.

 

Na osnovu zahtjeva za preispitivanje odluka Komisije, podnesenog u roku od 60 dana od dana donošenja odluke, ili po službenoj dužnosti, Komisija može nakon preispitivanja odluke istu preinačiti ili poništiti u slučajevima:

 

• ako je utvrđena nova činjenica koja bi utjecala na donošenje drugačije odluke da je bila poznata u vrijeme donošenja odluke i
• ako zainteresirana strana nije bila u mogućnosti da se iz opravdanih razloga izjasni o odluci.

 

Komisija može ispraviti odluku ako u njoj postoji greška u pisanju ili računu ili bilo koja tehnička greška na svoju inicijativu ili na zahtjev zainteresirane strane.

 

Komisija ili bilo koja od zainteresiranih osoba može pohraniti jedan ovjeren primjerak odluke ili naloga koji je donesen sukladno ovom zakonu u pisarnici nadležnog suda gdje je koncesionar registriran, sukladno zakonima Federacije.

 

Pohranjena odluka ili nalog ima istu snagu i dejstvo kao i odluka nadležnog suda gdje je koncesionar registriran sukladno zakonima Federacije.

 

Protiv odluke Komisije nije dozvoljena žalba ali se može pokrenuti upravni spor kod Vrhovnog suda Federacije.

 

Pravila Komisije

 

Članak 21.

 

Komisija, uz suglasnost Vlade Federacije, donosi pravila o:

 

• postupku podnošenja zahtjeva, izlaganja i prigovora Komisiji, vođenju rasprava pred Komisijom i o drugim pitanjima vezanim za rad Komisije;

 

• sjednicama i broju članova Komisije koji će razmatrati zahtjev;

 

• koncentraciji vlasništva i mjerama čiji je cilj da se omogući rast konkurencije u određenom sektoru, ako ovo pitanje nije regulirano drugim propisima;
• načinu rješavanja sporova;

 

• unutrašnjoj organizaciji i o načinu utvrđivanja kriterija za određivanje naknade i
• utvrđivanju naknada.

 

Pravila se objavljuju u “Službenim novinama Federacije BiH”.

 

Nadzor i provjera rada koncesionara

 

Članak 22.

 

Predsjednik Komisije može u pisanoj formi ovlastiti drugu osobu da vrši nadzor i provjeru rada koncesionara.

 

Ovlaštena osoba iz stavka 1. ovog članka može:

 

• stupiti u objekat ili imovinu koncesionara u bilo koje primjereno vrijeme;

 

• proučiti i umnožiti knjige, zapisnike, izvješće, spise i druge dokumente koji se odnose na aktivnosti koncesionara i

 

• zahtijevati dostavljanje bilo kojeg podatka ili dokumenta koji je neophodan radi primjene ovog zakona.

 

Osoba kojoj su povjerene na čuvanje, u posjed ili pod kontrolu knjige, zapisnici, izvješća, spisi i drugi dokumenti omogućit će, na zahtjev ovlaštene osobe, pristup i provjeru istih.

 

Ovlaštena osoba dužna je dokazati službeni identitet.

 

Koncesionar, niti bilo koja druga osoba ne smije ometati rad ovlaštene osobe, dati ili ovjeriti lažnu izjavu prilikom provođenja nadzora ili provjere.

 

• – TENDERSKI POSTUPAK

 

Odobravanje koncesionog projekta

 

Članak 23.

 

Koncesor izrađuje studiju ekonomske opravdanosti za svaki projekat koji je predviđen za davanje na koncesiju prije javnog pozivanja potencijalnih ponuđača. Studija ekonomske opravdanosti dostavlja se Komisiji na razmatranje i odobravanje.

 

Komisija u roku od mjesec dana od dana prijama studije izvještava nadležni organ o tome da li je projekat odobren.

 

Prilikom donošenja odluke Komisija uzima u obzir slijedeće:

 

• utjecaj projekta na davanje usluga korisnicima;

 

• utjecaj projekta na naknadu koja se naplaćuje korisnicima;
• da li se projekat uklapa u ciljeve utvrđene u Dokumentu o politici;
• da li projekat donosi čistu dobit Federaciji.

 

Ukoliko ne odobri projekat, Komisija može dati prijedlog ili preporuku koji bi projekat učinili prihvatljivim.

 

Nakon odobravanja projekta, koncesor raspisuje tender i poziva osobe koje su prethodno ispunile potrebne uvjete. Pozivi na tender šalju se na što veći broj adresa, a ako Komisija to zatraži, poslat će se i međunarodni javni poziv.

 

Uz suglasnost Komisije zahtjev za ispunjavanje uvjeta može izdati koncesor prije pozivanja na tender. Zahtjev za ispunjavanje uvjeta objavljuje se i dostavlja osobama priznatim zbog stručnosti, poslovnog ugleda i financijskog stanja. Zahtjev za ispunjavanje uvjeta sadrži i kriterije koje treba primijeniti u postupku izbora.

 

 

Poziv na tender

 

Članak 24.

 

Poziv na tender sadrži:

 

• opis projekta;

 

• definiciju ekonomskih, pravnih uvjeta i zahtjeva koji se odnose na projekat;

 

• principe i metode izračunavanja naknade;

 

• iznos naknade za koncesiju i naknade i takse za učešće na tenderu;

 

• opis sredstava i imovine koja se daje na raspolaganje koncesionaru;

 

• kriterije za ocjenjivanje ponuda i dodjeljivanje koncesije, zasnovane na jasnim i transparentnim principima nediskriminacije;

 

• rok za dostavljanje ponuda;

 

• nacrt ugovora o koncesiji;

 

• spisak potrebnih dozvola i odobrenja ili drugih ovlaštenja i

 

• poreske olakšice koje su vezane za projekt, ako postoje.

 

• slučaju da koncesor nije izradio studiju o ekonomskoj opravdanosti, Komisija može zahtijevati da javni poziv uključuje obvezu ponuđača da izradi studiju o ekonomskoj opravdanosti u sklopu koje će biti sadržane procjene u cilju zaštite okoliša. Studija o ekonomskoj opravdanosti razmatra se pri procjeni kriterija na osnovu kojih se vrši dodjela koncesije.

 

Članak 25.

 

Koncesor podnosi Komisiji poziv na tender i prateću dokumentaciju na razmatranje i odobravanje.

 

U roku od 21 dana od dana prijama poziva na tender, Komisija obavještava koncesora o tome da li je poziv odobren.

 

Prilikom razmatranja poziva na tender Komisija vodi računa o svim bitnim elementima uključujući i:

 

• da li se kriteriji za ocjenjivanje, postupak i izbor najuspješnije ponude na zadovoljavajući način zasni-vaju na jasnim i transparentnim principima nediskri- minacije;

 

• da li poziv na tender u suštinskom smislu odstupa od studije o ekonomskoj opravdanosti koju je odobrila Komisija.

 

Komisija može dati preporuke u svezi svakog podnesenog poziva koje su obvezujuće.

 

Dodjela koncesije

 

Članak 26.

 

Vlada, na prijedlog Komisije, dodjeljuje koncesiju najpovoljnijem ponuđaču koji je ispunio i zadovoljio sve kriterije utvrđene u tenderu i visokoga je ranga u odnosu na ostale ponuđače.

 

 

O dodjeli koncesije najpovoljnijem ponuđaču u što kraćem roku obavještava se Komisija.

 

Komisiji se dostavljaju kopije ugovora o koncesiji i sva projektna dokumentacija u izvršnom obliku.

 

Članak 27.

 

Odluka o dodjeli koncesije sadrži naročito:

 

• predmet koncesije;
• naziv koncesionara;
• ministarstvo koje će u ime koncesora zaključiti ugovor o koncesiji i
• rok za zaključenje ugovora o koncesiji.
• Samoinicijativna ponuda

 

Članak 28.

 

U slučaju da ponuđač Ministarstvu podnese prijedlog za koncesiju za koju nije raspisan javni tender, Ministarstvo procjenjuje da li postoji javni interes za tu koncesiju.

 

Pri procjeni prijedloga iz stavka 1. ovog članka uzima se u obzir naročito:

 

• da projekt koji je predmet predložene koncesije može biti ostvaren samo u slučaju ako se koristi proces, projektovanje, metodologija ili koncept inžinjeringa na koje ponuđač polaže isključiva prava;
• žurnost pružanja usluga ili postojanja infrastrukture za javnu upotrebu.

 

Ministarstvo podnosi zahtjev Komisiji za dobivanje ovlaštenja za pregovore sa ponuđačem, ukoliko ocijeni da postoji javni interes za koncesiju.

 

Komisija u što kraćem roku obavještava ministarstvo o tome da li odobrava davanje ovlaštenja.

 

• ovlaštenju koje Komisija daje može biti propisano pravo Komisije da vrši praćenje procesa i/ili izvrši pregled dokumentacije.

 

Ministarstvo ne može zaključiti ugovor o koncesiji na temelju samoinicijativne ponude ukoliko ne dobije ovlaštenje od Komisije i u tom slučaju koncesija se dodjeljuje sukladno postupku propisanom ovim zakonom.

 

IV – UGOVOR O KONCESIJI

 

Sadržaj ugovora o koncesiji

 

Članak 29.

 

Ugovor o koncesiji naročito sadrži:

 

1. ugovorne strane;

 

2. prava i obveze ugovornih strana, uključujući i obvezu pružanja sigurne usluge korisnicima po najnižim cijenama korisnicima s obzirom na okolnosti;

 

3. visinu naknade za koncesiju;

 

4. radnje vezane za dobivanje potrebnih ovlaštenja za sprovođenje aktivnosti sukladno ugovoru o koncesiji;

 

5. uvjete investiranja;

 

 

6. olakšice i korištenje zemljišta;

 

7. sredstva i imovinu koju na raspolaganje daje Vlada Federacije;

 

8. uvjete, način i vrijeme korištenja predmeta koncesije;

 

9. obveze koncesionara u oblasti zaštite okoliša;

 

10. postupanje koncesionara sa predmetima nađenim u toku korištenja predmeta koncesije a koji predstavljaju vrijed- nost prirodnog, historijskog i/ili historijsko-kulturnog i/ili graditeljskog nasljeđa Bosne i Hercegovine;

 

11. postupanje koncesionara u slučaju kada bi daljnje korištenje predmeta koncesije ugrožavalo nalazište,

 

odnosno vrijednost i cjelinu predmeta koji predstavljaju vrijednost prirodnog, historijskog i/ili historijsko-kul-turnog i/ili graditeljskog nasljeđa Bosne i Hercegovine;

 

12. obvezu revitalizacije obnovljivog prirodnog bogatstva odnosno rekultivacije neobnovljivog prirodnog bogatstva;

 

13. uvjete za obnavljanje ugovora;

 

14. sankcije i naknade za neispunjavanje obveza ugovornih strana;

 

15. raskid ugovora i postupak u slučaju raskida ugovora prije datuma utvrđenog ugovorom;

 

16. način rješavanja sporova, uključujući međunarodnu arbitražu, ako se ugovorne strane o tome dogovore;

 

17. mjere za omogućavanje financiranja projekta;

 

18. određivanje i usklađivanje tarifa;

 

19. umjeren iznos godišnjeg honorara koji koncesionar plaća Komisiji;

 

20. opis događaja koji se smatraju višom silom i

 

21. ostale elemente bitne za predmet koncesije.

 

Ugovor o koncesiji zaključuje se na određeni period koji ne može biti duži od 30 godina. Ako se pojave iznimno okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period, ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina. Ugovor o koncesiji može se obnoviti za period koji ne može biti duži od polovine prvobitno ugovorenog roka.

 

Ugovor o koncesiji ne može se prenijeti na drugog koncesionara bez prethodne suglasnosti Komisije. U slučaju da koncesionar nije ispunio preuzetu obvezu prema međunarodnoj financijskoj instituciji čiji je član Bosna i Hercegovina, ugovor o koncesiji može se prenijeti na odnosnu instituciju bez suglasnosti Komisije. Prilikom razmatranja zahtjeva za suglasnost, Komisija uzima u obzir:

 

• financijsko stanje predloženog novog koncesionara;

 

• stručnost i sposobnost novog predloženog koncesionara da pruža usluge i izvršava svoje obveze iz ugovora o koncesiji i

 

• utjecaj koji će dodjeljena koncesija imati na koncentraciju vlasništva u određenom sektoru djelatnosti. Novi koncesionar preuzima prava i obveze prethodnog koncesionara.

 

 

Ugovor o koncesiji zaključuje se i provodi sukladno propisima u Federaciji.

 

Prestanak ugovora o koncesiji

 

Članak 30.

 

Ugovor o koncesiji prestaje:

 

• istekom ugovorenog roka, sukladno ovom zakonu;

 

• otvaranjem stečajnog postupka nad koncesionarom;

 

• prestankom postojanja predmeta koncesije i

 

• raskidom ugovora o koncesiji.

 

Raskid ugovora o koncesiji

 

Članak 31.

 

Ugovor o koncesiji može se raskinuti:

 

• ako je koncesionar nesolventan ili ako bankrotira,

 

• ako koncesionar, odnosno koncesor, ne ispuni svoje obveze.

 

V – KONCESIONAR Pravni status koncesionara

Članak 32.

 

Koncesionar je pravna osoba utemeljena ili registrirana sukladno zakonima Federacije sa kojim koncesor zaključuje ugovor o koncesiji i koja ima prava i obveze utvrđene ugovorom i ovim zakonom.

 

Prava koncesionara

 

Članak 33.

 

Koncesionar ima pravo posjedovanja i korištenja sredstava i imovine koje mu koncesor stavlja na raspolaganje, sukladno ugovoru o koncesiji.

 

Obveze koncesionara

 

Članak 34.

 

Dionički kapital koncesionara u vlasništvu je osoba navedenih u tenderskoj dokumentaciji. Ne može se prenijeti, direktno ili indirektno, više od 15% glasačkih prava ukoliko se ne dobije odobrenje od Komisije.

 

Koncesionar je dužan obavljati djelatnost koja je utvrđena kao predmet koncesije u ugovoru o koncesiji i ne može je proširiti mimo obima utvrđenog ugovorom o koncesiji.

 

Koncesionar priprema standardne ugovore o pružanju usluga kojima se uređuje poslovni odnos koncesionara i korisnika usluga, a koje odobrava Komisija.

 

VI – KAZNENE ODREDBE

 

Kaznene odredbe

 

Članak 35.

 

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za gospodarski prijestup koncesionar koji da lažne izjave radi osiguranja transfera udjela, dionica ili uvjerenja o dionicama ili na temelju kojih Komisija izda ovlaštenja za transfer.

 

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 5.000,00 KM kaznit će se za gospodarski prijestup odgovorna osoba koncesionara za radnje iz stavka 1. ovog članka.

 

Novčanom kaznom u iznosu od 100,00 KM do 1.000,00 KM kaznit će se za prekršaj osobe iz st. 1. i 2. ovog članka ako:

 

1. propuste ili odbiju da popune i vrate nepopunjena dokumenta na način propisan ovim zakonom;

 

1. propuste ili odbiju da odgovore na pitanja koja se postavljaju u dokumentima;

 

1. namjerno daju pogrešan odgovor na bilo koje pitanje;

 

1. propuste da odgovore na pitanja kojima su mogli utvrditi činjenice za koje se vrši upit;

 

1. na zahtjev Komisije odbiju da predoče Komisiji ili članu Komisije, ili osobi ovlaštenoj da vrši provjeru knjiga, dokumenata, računa, arhive ili zapisnika više koncesionara;

 

1. propuste ili odbiju da obave neku dužnost koja im se povjeri, a za koju nije utvrđena kazna, ili,

 

1. propusti ili odbije da izvrše zahtjev ili nalog koji izda Komisija, ili presudu nadležnog suda.

 

U smislu stavka 3. ovog članka radnja, propust ili greška bilo koje odgovorne osobe, službenik, agent ili druga osoba koja djeluje u ime ili je zaposlena kod nekog koncesionara i djeluje u okviru svoga posla i uputa, u svakom slučaju smatra se činom, propustom ili greškom toga koncesionara.

 

VII – PRIJELAZNE l ZAVRŠNE ODREDBE

 

Nadležnost suda

 

Članak 36.

 

Za rješavanje sporova nastalih u slučaju postupanja suprotno odredbama ovog zakona nadležan je Vrhovni sud Federacije.

 

Članak 37.

 

Poduzeće koje u obavljanju svoje djelatnosti koristi prirodno bogatstvo, dobro u općoj uporabi ili obavlja djelatnost od općeg interesa, zaključuje ugovor o koncesiji bez provođenja postupka propisanog ovim zakonom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, osim prirodnog bogatstva, dobra u općoj uporabi ili djelatnosti od općeg interesa koja su predmet restitucije.

 

Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovog članka zaključuje se na period od pet godina.

 

 

Članak 38.

 

Poduzeće koje u obavljanju svoje djelatnosti koristi prirodno bogatstvo, dobro u općoj uporabi ili obavlja djelatnost od općeg interesa, može zaključiti ugovor o koncesiji sukladno članku 29. stavak 2.ovog zakona bez provođenja postupka predviđenog ovim zakonom slijedećim uvjetima:

 

• da je po zakonu koji se primjenjivao do donošenja ovog zakona proveden postupak dodjele koncesije i

 

• da po provedenom postupku dodjele koncesije iz alineje 1. ovoga članka nije donesena odluka o dodjeli koncesije.
• Završne odredbe

 

Članak 39.

 

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona i odredaba posebnih propisa o koncesijama koje su se primjenjivali na teritoriju Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, osim prirodnog bogatstva, dobra u općoj uporabi ili djelatnosti od općeg interesa koja su predmet restitucije.

 

Ugovor o koncesiji zaključen suprotno odredbama ovog zakona ništavan je.

 

Članak 40.

 

Kantoni su dužni u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti zakon o koncesijama sukladno ovom zakonu, odnosno doneseni zakon uskladiti sa ovim zakonom.

 

Članak 41.

 

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u “Službenim novinama Federacije BiH”.

 

ADVOKATSKA KANCELARIJA HRVAČIĆ